Almost famous!

Na početku, moramo se ispričati Vama, dragi nebrojeni čitatelji. Prošlo je puno vremena od našeg zadnjeg javljanja, ali jednostavno smo prezaposleni. Da objasnim.

Zagreb InYourPocket :)

Ljut u snijegu.

U petak navečer je počeo padati snijeg, ali mi to nismo znali jer smo, poput pravih penzionera, već spavali. U subotu me probudilo ushićeno urlikanje supruga, sve je bijelo! Gle kolko snijega! veselo je izjavljivao dok sam ja mrzovoljno trljala oči. Odlučila sam mu uzvratiti milo za drago- Moraš ići po peciva za koktel sendviče. To je osjetno umanjilo njegovo oduševljenje. Na njegovo zdravorazumsko pitanje - da li ima smisla da ide otkopavati auto i krene po sve što mi treba, dobio je pogled koji je trebao sve objasniti i usput ga posramiti zbog postavljanja tako glupog pitanja. Naravno da ima smisla!

Sure shot.

Nova subota, novi radni zadatak. Puno manje nervoze s moje strane, jednostavno nisam imao dovoljno vremena provjeravati i živcirati se oko svega zbog vlastitog posla i radne subote. S druge strane, supruga (koja nikada ne pije kavu) je popila dupli espresso natašte. Ruke su joj se užasno tresle dok sam ja opušteno čavrljao s ekipom pred Velvetom.

Going pro.

Prvi radni zadatak za Foozdarije. Nepotistički dobiven gig spravljanja zalogaja. I to u ponovno otvorenom kultnom Velvetu. Snack food, samo nešto slano za prigristi, i nešto za osladiti se nakon. I to sve dogovoreno desetak dana prije te subote, tako da ima vremena i za smisliti što raditi, doživjeti par živčanih slomova i oporaviti se od istih.

Baka Kuha 2: Return of Štrudl

Speckrollen.

Cure dolaze. Moraš kupiti bla blabla bla. Bla. Pogledam si unutrašnjost lubanje akrobatskim kolutanjem očiju i velim- da, naravno. Stvarno volim cure. I dečke. Sve goste volim. Drago mi je nahraniti i napiti ljude, razgovarati, slušati i smijati se. I kada ne zvučim k'o Oprah (kao sada), volim vjerovati da sam dobar domaćin. Najčešće. Valjda.

Pod čeličnim nebom.

Super Gran

Gljivom protiv depresije!

Opet gljive. Ovoga puta u borbi za život!

Boletus satanas!

U djetinjstvu mi se toleriralo da ne jedem samo dvije stvari - fileke i gljive. Prvo ne moram objašnjavati (ljudi, pa to su svinjski želučeki :O ), a od drugog sam bila odvraćena propagandom svog par godina starijeg bratića koji je u to vrijeme bio moj gastro-guru.

Big boy sandwich

Sendvič je, složit će se svatko iole racionalan, predivna ideja. Mnogi misle kako se nema o puno čemu ovdje misliti, da je sendvič jednostavan. Sendvič, kao i sve istinski vrijedne i zabavne stvari u životu, i jest jednostavan. Jednostavan je koliko i šah. Pravila ćete brzo naučiti, ali postati majstor...

Happy anniversary!

Probudila me opet ranije nego što je to pristojno. Vukla me do placa, sva prpošna. Moje negodovanje palo je na jalovo tlo. Doduše, bilo je par zanimljivih oglasa na stupovima i uglovima putem koji su me razbudili za čas.

No dobro, ja ipak volim ići na plac jer se zna naći finih poslastica ispod štandova. Al moram ih brzo strpati da me ona ne vidi, inače poludi. I onda opet navlačenje doma. OK, valjda sad mogu natrag na spavanje.

You don't like-a the chicken, we slappa your face!

Eto nas konačno draga, napaćena publiko! Natrag iz Toskane. Smješak na licu još uvijek imam, ali imam grozan osjećaj da uskoro nastupa takva depresija i nostalgija za rujanskim tjednom u raju. Da ću uskoro ja biti napaćen :(.

Vita spericolata.

Poslovica kaže- kad si u Rimu, ponašaj se ko Rimljanin, pa se ja prije puta u Italiju obrazujem biti prava signorina.

Ispunjene paprike.

Obožavam filane paprike i kad namirišim da ih susjedi u prizemlju rade,  jednostavno moram. Ja jednostavno moram! Supružnik pak, ne mari previše za njih, muku muči skidajući, pedantno kakav je, svaku papriku, poput banane mesnog punjenja i ne shvaća zašto ne napravim samo ćufte.

Oh là là

Nismo htjeli bit fensi, nego ne znamo kak se kaže na Hrvatskom. Ali smo sigurni da ima neki narodni naziv. Flonjardača?  Flonjarac?

Slatki poraz.

Vodim tihi rat s jednom prodavačicom. Vjerojatno nikad neću saznati u čemu je problem, no njen pogled kada me ugleda na vratima njene pekarnice govori više od (vrlo nepristojnih) riječi. Sa svima je prilično ljubazna ili se barem trudi biti, no sa mnom skida tu svoju masku kurtoazije. Jednom sam čak čula kako me drugoj mušteriji olajava.

Sekina jogurtača

Jogurtača je super fini, lagani, ljetni kolač kojeg svatko napravi ko od šale. Za početak, sve se mjeri čašicom jogurta. Ali ovladati tim kolačem, izmoliti ga da priča priču, prikaže čitavu sliku ne može svatko. 

Žminj, Žminj!

Nakon Velebita valja posjetiti i Istru. Nažalost u Poreč. Nemojte me shvatiti krivo, dijelom sam odrastao u Poreču i volim ga, ali u vrijeme sezone stvarno mislim da ga treba izbjegavati. Stoga: Žminj, Žminj!

Nešto bolje ljeto.

Nakon čemernog početka tjedna bura se konačno smilovala, rastjerala oblake, naklonila se i dostojanstveno povukla. I ostavila nam, kao nagradu za upornost, predivnoću.

Najgore ljeto

Godišnji! On bi najrađe ostao doma, najviše voli Zagreb ljeti kad je prazan i možeš se parkirati gdje god želiš, popiti cugu bez naguravanja s hordama zla, čak ni kod veterinara nema gužve.

America, fuck yeah!

 

Otkada imate uvid u našu kuhinju, javilo se nekoliko dušebrižnika prilično uplašenih za zdravlje moga supruga. Jadan, kaj mora jesti, heljdu? Juhu od tikvica? Pa kak se on najede? Ne morate se brinuti, zajedno smo se othrvali pothranjenosti.

I'll take everything. In a bucket!

Neki dan smo imali jednu svadbu za pohodit i načelno smo joj se jako veselili al od samog je jutra sve krenulo naopako. Prvo jer nismo noćima spavali, a taj se dan očekivao i toplinski udar. I bio je. A ja, potpuna luđakinja, sastavila popis stvari koje se mora obaviti. On je šizio, naravno. Te kupi čestitku, te idi na plac, te gledaj kakvo voće uzimaš... Na njegovo potpuno razumno pitanje, zašto mora kupovati svu silu voća taj dan, kad nas ionako neće biti doma, ja sam odgovorila - jel idem raditi kolač. Kolač? pita on, na 37 stupnjeva, zašto? Htjela bi ga odnijeti prijateljici i susjedi koja će čuvati Lou...

Spas u tili čas!

R2D2 je prošlost. Vratio se doma. Nakon dana i dana turskih kupelji, finskih sauna, bazena znoja i previše besanih noći, muž je lupio šakom o stol i rekao - ženo, dosta je bilo, kupujemo klimu! A ja ne budi lijena, da zahvalim svom muškarcu kako me on uči da bi trebala, trkom odletim u kuhinju i napravim svom suprugu tortu da omasti brk. I on se zadovoljno osmjehne... a meni je to naravno najljepši poklon.

Sladoled od mente i čokolade

Sladoledi mi stvarno nisu jako napeti, rijetko kad me zaintrigira. Zapravo, da budem skromna, tek su mi naši domaći sladoledi, koje sami mućkamo i nakuhavamo postali dragi. No, mojoj dragoj frendici, a i dragom suprugu, ja sam čudo. Vragu bi prodali dušu za jedan dobar liz. Ona inzistira na čokoladi, a on je čovjek od vanilije (pojest će litru i jednog i drugog, da se razumijemo).

Oh jaje!

Ponovno pakleno. R2D2-u smo dali zasluženi godišnji, pa opet pokušavamo smanjiti količinu otvorenog plamena u stanu. Stoga, pećnica. Minimalno posla, minimalno kretanja. Pretpostavimo da jaja imate uvijek u frižideru, dodate malo pancetice, koji mladi luk i super ručak ili večera je tu.

Medene bruschette za nečastivog

Svaki dan kada smo mi bili dežurni za čišćenje snijega ispred zgrade, palo je, čini mi se, oko 2 do 3 metra snijega. Na cestama toliko soli da sam više nosila psa nego što je hodala. Kad će više prestat zima?

Onda su došle kiše. Užas. Jedino za ostat doma. Ljudi me s neodobravanjem gledaju dok navlačim Lou da barem nešto obavi pa da jurimo doma. Naravno, neće joj se van po mokrom.

Second wind soup

Ponekad ni mrska nedjelja nije rezervirana za odmor i rekuperaciju. A kada je tome tako, rečeno mi je, potrebno je malo dodatnog goriva. Odnosno narkotika. Narkotika proizvedenih u najvećoj tvornici narkotika na svijetu! Prirodi! Predivnih, legalnih, zelenih narkotika! Bez recepta! Can i get an Amen!

Bananamama

Ovo je recept za moje drage prijateljice, izmučene supruge, napaćene majke, zaposlene žene čiji muževi, pogotovo u zadnje vrijeme nogometne groznice, nisu od velike pomoći.

Palačinke s dimljenom oradom

Heureka! Shvatili smo da postoji i nešto što se zove "post title" kao što vidite iznad ove rečenice. Krenimo odmah dalje.
Morali smo se potruditi s večerom, s obzirom da nam je u goste dolazila prijateljica Tea koja je na putu da postane sommelier, ali, onak, oficijalno. Dakle, ipak stepenicu više od našeg, sad možda već zabrinjavajućeg, ali zabavnog, štovanja cuge. Uglavnom, poanta je ta da ima zahtjevnije nepce. Još s mužem pilotom, naviknutim na najfinije iz prvog razreda! Posegnuli za ovim receptom iz kuhinje Ane Ugarković (i malo ga poboljšali, naravno).

Izgledaju ko prave!

Fuck it, Dude, let's go bowling.

Grickalice su nekad, zapravo, često, potrebne. Pogotovo kada se bliži obvezno mjesečno gledanje Big Lebowskog. 

Guten Morgen liebe Zuschauer

Jagode. Svugdje jagode. Ne mogu iskreno reći da sam oduševljen istima koliko i moja supruga, ali ok, nije da su mi mrske.

Juha od pečenog (omg!) karfiola.

Pećnicu zagrijati na 150 stupnjeva, i sa smiješkom se okrenuti prema karfiolu.

Pavlova

Ana Pavlova, ruska balerina kasnog 19. i ranog 20. stoljeća, smatra se jednom od najboljih klasičnih balerina u povijesti.

Jack LaLanne

Nekada nisam mario za zdravu prehranu. No što sam stariji, to mi je više jasno da tijelo traži prikladno pogonsko gorivo. Da možda i nije najbolja ideja preživljavati na dijeti od kikirikija, sira i vrhnja s lukom i coca-cole. Ma kako fantastično ukusna ova kombinacija bila.

Sada pazim što jedem, gotovo svako jutro cijedim naranče i razne druge agrume, poput starog Jack LaLannea, laka mu zemljica.

Verde que te quiero verde.

Još do nedavno je bilo gotovo nemoguće složiti koliko-toliko zdrav obrok kod nas doma. Ne voli skoro ništa zelenoga.

Izvor života

Svi znaju da je sladoled izvor života. Ovaj sladoled izvor je života kojeg je napisao Ernest Hemingway a režirao Ang Lee (uz pomoć Michaela Baya).

 Svesrdna hvala dobrim ljudima iz Dobre hrane.

Mutni poslovi

- Molim te, spusti se za pet minuta dole da ti nešto dam - kaže mi neki dan svekar.

- Ok.

- Al uzmi jednu veću rajnglu.

- Ok.

Poklopi slušalicu bez objašnjenja. No dobro, spustim se ja na cestu s rajnglom i čekam. Ljudi me gledaju, i ja sama sebi izgledam smiješno, stojeći na cesti s praznom rajnglom u ruci. Dolazi konačno i svekar, naravno nema mjesta za parkirati a niti vremena za skoknuti do nas (na olakšanje moga muža).

- Uđi u haustor.

Sad ga već malo gledam ispod oka, ne kužim kaj zapravo hoće. Sjetila sam se šanera, mislila sam da će mi možda ponuditi Lacoste originalne majce po pola cijene, s novim, manjim i žutim krokodilom.

- No, uđi u haustor. Ne mogu dijeliti ribu na cesti, mislit će ljudi da nešto švercam.

Uđemo mi u haustor, za nama uđe neki klinac, koji, pretpostavljam, ide kod frendova na treći kat. Ali ne odlazi nikamo, jer i njega zanima što se dešava.

- Naišao sam na friške srdele, nisam mogao odoliti - nepotrebno mi se opravdava dok ih rukama vadi iz vrećice i stavlja u rajnglu. Pola nama pola njima. Mali je otišao gore, nisu ga toliko oduševile ribice.

Rižoto sa šparogama i škampima

Blues berača šparoga.

Prošli smo vikend bili u našoj kući na moru, doduše, ne baš na moru, nego podno Velebita. Tijekom ove hladne zime popucale su nam cijevi pa su se moji vrli momci, gospodin otac i moj naočit suprug, uz pomoć većeg dijela muške populacije našeg sela, odlučili zasukati rukave.

Branje šparoga

Branje šparoga, prema mojoj supruzi, najbolje je obaviti sivog i kišnog vikenda, kada ionako morate pomoći puncu s puknutim cijevima u vikendici na obroncima sjevernog Velebita. Moje ograničeno znanje o ovom, zapravo, sportu ne daje mi za shvatiti zašto je bitno loše vrijeme ili zašto je sport povezan s mrskim poslovima. Ali imam puno povjerenje u moju bolju polovicu, i dovoljno pameti da previše ne propitkujem.