Pages

Sunday, November 22, 2015

Keksi za Veronu

Učini mi se noćas da sam usnula neki grozan san. Probudi me, vani je još debeli mrak... Privijem se uz njega. Što je bilo - pita me. Mislim da je san bio tužan - kažem. Poljubi me u kosu i nastavi spavati.


Nešto kasnije ustanem, ne palim svijetlo, navučem na sebe prvo što nađem i probudim još usnulu Lou. Prepustim joj da vodi šetnju. Hodamo sporo, razgledavamo svaki haustor i svako zvono na njemu. U ulici već danima snimaju film, zastanem pa zamišljam o čemu se radi, tko glumi, kakav je stan, kakvi su kostimi. U pekari kupim jedan, još vrući, baguette.



Dođem doma - pristavim čaj, skuham jaja, iscijedim sok od naranči. Izašlo je sunce, ono pravo proljetno sunce koje grije, a kasna je jesen. Vrijeme se igra. Doručkujemo i pričamo o planovima za danas. Zamotam mu fini komad kolača za poslije, mašem sa prozora kao u starim američkim filmovima. Malo kasnije, dok radim krevet, naiđem na njegovu poruku na jastuku pa se nasmijem na sav glas. Samo četiri riječi - Sutra idemo u Veronu.





Za put sam nam napravila tramezzine, da jedemo kao Talijani. Pojeli smo ih prije Trsta jer uvijek kad putujemo jako smo gladni, jeli tako? I još sam napravila ove prefine keksiće od zobenih pahuljica i sušenih marelica. Za svaki slučaj, da se nađu. Njih smo riješili do Verone. Glupo bi bilo nositi hranu po gradu -rekao je. Apsolutno, složila sam se. Uostalom, taman smo došli na vrijeme za ručak.


Fini keksići:

  • 155 g brašna
  • 5 g praška za pecivo
  • pola žličice soli
  • 180 g zobenih pahuljica
  • 170 g putra, na sobnoj temperaturi
  • 180 g smeđeg šećera
  • 2 velika jaja
  • 1 žličica ekstrakta od vanilije
  • 200 g sušenih marelica, nasjeckanih na manje komadiće
  • 170 g čokolade za kuhanje

U zdjeli pomiješajte brašno, prašak za pecivo, sol i zobene pahuljice.
Dobro u mikseru povežite putar i smeđi šećer, i doajte istučena jaja i vaniliju. Pomiješajte zajedno sa suhim sastojcima i umiješajte marelice i komadiće čokolade (ili štogod vam drugo padne na pamet). Ohladite tijesto barem pola sata, a može i preko noći (može se i smrznuti tijesto). Zagrijte pećnicu na 190 i na pleh s papirom za pečenje stavljajte po žličicu tijesta. Pecite dvanaestak minuta dok ne dobiju željenu boju i ohladite ih prije posluživanja (ako je ikako moguće).

15 comments:

  1. bajka... toliko je lepo - i priča, i zalogaji

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala puno. Uvjerena sam da bi vam keksići bili jako fini ;)

      Delete
  2. Ojme romantike! Mumsi, nikad nas više nećeš prevariti! :D

    Meni je ceo ovaj post kao neki film!

    ReplyDelete
    Replies
    1. On je romantik i pol, ne znam kako te je uspio sve ove godine varati :)

      Delete
  3. Divno, divno, i priča, i Verona i keksići.......ma baš su dobri ! :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala Branka! Verona je divna, apsolutno nas je očarala.

      Delete
  4. Lijepa priča, baš ste mi slatki!
    Keksići su predobri, neki dan sam radila nešto slično, samo bez zobenih :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala! Ja sam u zadnje vrijeme počela više koristiti pahuljice i u ovim keksima su mi fantastične.

      Delete
  5. Romantičan i krasan uvod, a keksići se ne bi stigli ni ohladiti

    ReplyDelete
  6. Ti baš divno pišeš. Uživam čitajući...

    ReplyDelete