Zbog bundeve.

Dugo mi se nije pisalo za blog. U početku sam znala sjesti i gledati u prazan ekran, a onda sam se prestala truditi pa više nisam niti palila kompjuter. Gotovo sam uspjela zaboraviti da je ikada postojao. No, ipak...

Doručak za Mezze

Doručak je najvažniji obrok dana? Ne znam, ne želim diskriminirati među obrocima, svi su mi dragi. I doručak, i užina, i marenda, i gablec; ručak, večera, objed i onaj mali griz između obroka- sve ih volim. I drugi doručak, kako kažu Hobiti.

Ali ima nešto posebno u doručku, slažem se. Možda zato što je prvi obrok dana (tehnički drugi, nakon pred-doručka, ali svejedno). Sviđa mi se i to što je ujutro, a ja sam jutarnja osoba. I na početku je dana, dakle unos goleme količine kalorija je opravdan jer ćemo sve to, naravno, potrošiti kroz ostale sate. Za doručak mi nikad nije problem pojesti 4 jaja, burek i kolač jer treba energije za cijeli dan, zar ne?

Tijekom godina uspio sam i svoju najdražu stanodavku/sekretaricu/gospodaricu preobratiti na jutarnju osobu! Bio je to dug i mukotrpan proces. Krv, znoj i suze; kako je rekao izvjesni g. Churchill. Ali na kraju, pobjeda je tu- najčešće doručkujemo zajedno, pa čak i preko tjedna. Ali ovdje nije riječ o tim brzinskim doručcima prije posla. Ne govorim o zobenim pahuljicama pojedenim za 3 minute (jedna od žrtava koju sam morao podnijeti zbog zajedničkog doručkovanja). Ne, ovdje mislim na predivno, sunčano subotnje jutro, bez obaveza na vidiku (jer smo jako kratkovidni)... Američke palačinke, svježi burek iz ranojutarnje šetnje s Lou, miris još toplog banana breada koji se, kao, treba ostaviti malo da se ohladi prije konzumiranja. Mo'š mislit'...

I tu se javljaju problemi. Ja za doručak nikada prije nisam pomislio pojesti nešto slatko. Pršut, sir, kruh i putar. I jaja. Jaja- božanska hrana koju bi jeo na sve načine i u bilo koje doba dana. Na oko, omlet, kajgana... No, s druge strane fronte dolaze nove ideje- već spomenuti banana bread, pa razni keksići i kolačići, gallette, pekmezi, džemovi...

Borba na ovom planu traje i dalje, a tko pobjeđuje pogledajmo u izboru "naših" najdražih recepata za doručak:

 

 

Fini keksići:

• 155 g brašna
• 5 g praška za pecivo
• pola žličice soli
• 180 g zobenih pahuljica
• 170 g putra, na sobnoj temperaturi
• 180 g smeđeg šećera
• 2 velika jaja
• 1 žličica ekstrakta od vanilije
• 200 g sušenih marelica, nasjeckanih na manje komadiće
• 170 g čokolade za kuhanje

 

U zdjeli pomiješajte brašno, prašak za pecivo, sol i zobene pahuljice.
Dobro u mikseru povežite putar i smeđi šećer, i doajte istučena jaja i vaniliju. Pomiješajte zajedno sa suhim sastojcima i umiješajte marelice i komadiće čokolade (ili štogod vam drugo padne na pamet). Ohladite tijesto barem pola sata, a može i preko noći (može se i smrznuti tijesto). Zagrijte pećnicu na 190 i na pleh s papirom za pečenje stavljajte po žličicu tijesta. Pecite dvanaestak minuta dok ne dobiju željenu boju i ohladite ih prije posluživanja (ako je ikako moguće).

Toskanska torta od jabuka

2 cijela jaja i jedan žumanjak
150 g šećera
120 g brašna
125 ml maslinovog ulja (možete pomješati pola suncokretovog pola maslinovog)
2 žličice praška za pecivo
1 žlica ekstrakta od vanilije
korica jedne naranče
3 jabuke, naribane

Pećnicu zagrijati na 175 C. Dobro izmiksati jaja i šećer, dok ne posvijetle i smjesa ne postane gusta. Dodati sve ostale sastojke. Namastiti i pobrašniti kalup za tortu i peći 50-ak minuta.
Nakon eksperimentiranja kužimo da se količina šećera može smanjiti (čak i do 100 g, po ukusu), i da  se stvarno isplati kupiti fini smeđi šećer, radi veliku razliku.

Banana-fana-fo-fana bread

200 g šećera
115 g putra
2 jaja
3 jako zrele banane
170 g brašna (ja pomiješam oštro i glatko)
1/2 žličice soli
1 žličica praška za pecivo
1 žličica ekstrakta vanilije

Miksati šećer i puter, dodati nagnječene banane, razmućena jaja i vaniliju. U drugoj posudi pomiješati sol, brašno i prašak. Dodati suhe sastojke u banane, pazeći da ne miješate previše. U kalup i pećnicu na 175 stupnjeva- 55 minuta.
I u ovom receptu stavljamo sve manje šećera, i pečemo sve kraće... A u smjesu dodajemo sve više- komadiće čokolade, brusnice, orahe, sušene marelice...

Chocolate loaf cake by Nigella

220 g putra sobne temperature
210 g smeđeg šećera
2 velika jaja
1 žličica extrakta vanilije
170 g tamne čokolade
170 g brašna
1 žličica praška za pecivo
malo soli
120 ml svježe kave
120 svježeg soka od naranče
korica naranče

Zagrijte pećnicu na 190 stupnjeva i obložite kalup za kruh sa papirom za pečenje. Rastopite čokoladu i ostavite sa strane da se malo ohladi. U maloj zdjeli pomiješajte brašno i prašak za pecivo. Mikserom dobro povežite putar i šećer, dodajte sol pa opet pomiješajte. Dodajte jaja i vaniliju i dobro ih istucite pa na kraju umješajte i čokoladu. 
Naizmjence dodavati brašno i kavu, žlicu po žlicu, na kraju i sok i koricu naranče,  dok ne dobijete glatku i dosta tekuću smjesu. Ulite u pripremljeni kalup i pecite 25 minuta pa smanjite na 160 i pecite još 15 minuta. Kolač se može peći i u manjim kalupima, naravno, nešto kraće. Jede se danima, a najbolji je malo podgrijan.

Bubamare

2 jaja
2 male šalice za kavu ulja
4 male šalice za kavu toplog mlijeka
35-38 žlica brašna
1 i pol vrećica suhog kvasca
2 žlice šećera
2-3 žlice kakaa 700 g šećera
1 l vode

 
Pjenasto miksati jaja sa šećerom pa postepeno dodavati ulje i mlijeko, zatim kvasac pa žlicu po žlicu brašna. Tijesto dobro izraditi pa ga podijeliti na dva jednaka dijela. Podlogu posuti kakaom, da se tijesto ne lijepi i na tome premjesiti jedan dio tijesta, postepeno posipajući kakaom, dok tijesto ne dobije ujednačenu smeđu boju. Ostaviti malo da odstoji, a onda raditi kuglice i od bijelog i od tamnog dijela. Kuglice izvaljati u štapiće, pa ih uvijati naizmjenično. Na kraju smotati u krug. Kalup u koji ćete stavljati bubamare mora biti dublji zbog sirupa kojim ćete ih zaliti.  Peći oko pola sata na 180 stupnjeva. Za sirup samo prokuhati vodu i šećer i još vruće bubamare zaliti. Ostaviti da se natope, a nakon nekog vremena i okrenuti da bi i sa druge strane mogle upiti sirup.

Sreća, treći dio.

Sretnem ga neki dan u gradu. Bilo je pet sati. Vani je već bio mrak jer ovih dana noć neviđeno rano pada. Mahao mi je i smijao se od uha do uha. Uhvati me pod ruku, išli smo u istom smjeru. Tek usput, pitam ga dal' je sretan, iako odgovor unaprijed znam.

Thelma & Lousie

Nalazimo se barem jednom mjesečno. Ponekad se vidimo i češće ali čuvamo taj jedan termin u mjesecu samo za nas dvije. U početku smo birale mjesto sastanka, a onda smo shvatile da više nemamo što birati. Nađemo se Kod Ane. Ona svaki puta prelazi pogledom meni, kao da ga prvi puta vidi, uzbuđena je, kao malo dijete u dućanu s igračkama. Na kraju uvijek naruči isto ili vrlo slično. Tako je bilo i te večeri. U jednom trenutku, odloži meni i preda mi kovertu. Ovo je za tvoj rođendan - kaže - malo sam uranila...

Keksi za Veronu

Učini mi se noćas da sam usnula neki grozan san. Probudi me, vani je još debeli mrak... Privijem se uz njega. Što je bilo - pita me. Mislim da je san bio tužan - kažem. Poljubi me u kosu i nastavi spavati.

Limuni koji mirišu na tortu.

Nije me bilo jako dugo. Nije me bilo jer je vrijeme bilo lijepo, jer je grijalo sunce ko što obično ljeti grije, jer smo se brčkali u moru i smijali. Trebala je pasti prva kiša, pa onda druga i treća da shvatim da je sada došla jesen i da mogu sjesti i napisati par redova.

Produženi vikend

Prvi produženi vikend, datumi se poklapaju, idemo na more. Auto puca po šavovima, u njemu nema čega nema. On šizi, stalno ponavlja kako mrzi ovako putovati. Ne znam kako se već nije naučio, ovako putujemo zadnjih 15 godina.