Sreća, treći dio.

Sretnem ga neki dan u gradu. Bilo je pet sati. Vani je već bio mrak jer ovih dana noć neviđeno rano pada. Mahao mi je i smijao se od uha do uha. Uhvati me pod ruku, išli smo u istom smjeru. Tek usput, pitam ga dal' je sretan, iako odgovor unaprijed znam.

Thelma & Lousie

Nalazimo se barem jednom mjesečno. Ponekad se vidimo i češće ali čuvamo taj jedan termin u mjesecu samo za nas dvije. U početku smo birale mjesto sastanka, a onda smo shvatile da više nemamo što birati. Nađemo se Kod Ane. Ona svaki puta prelazi pogledom meni, kao da ga prvi puta vidi, uzbuđena je, kao malo dijete u dućanu s igračkama. Na kraju uvijek naruči isto ili vrlo slično. Tako je bilo i te večeri. U jednom trenutku, odloži meni i preda mi kovertu. Ovo je za tvoj rođendan - kaže - malo sam uranila...

Keksi za Veronu

Učini mi se noćas da sam usnula neki grozan san. Probudi me, vani je još debeli mrak... Privijem se uz njega. Što je bilo - pita me. Mislim da je san bio tužan - kažem. Poljubi me u kosu i nastavi spavati.

Limuni koji mirišu na tortu.

Nije me bilo jako dugo. Nije me bilo jer je vrijeme bilo lijepo, jer je grijalo sunce ko što obično ljeti grije, jer smo se brčkali u moru i smijali. Trebala je pasti prva kiša, pa onda druga i treća da shvatim da je sada došla jesen i da mogu sjesti i napisati par redova.

Produženi vikend

Prvi produženi vikend, datumi se poklapaju, idemo na more. Auto puca po šavovima, u njemu nema čega nema. On šizi, stalno ponavlja kako mrzi ovako putovati. Ne znam kako se već nije naučio, ovako putujemo zadnjih 15 godina.

U potrazi za izgubljenim vremenom

Kao klinka sam obožavala nedjeljna jutra. Izvukla bi se iz kreveta i onako bosa i u piđami, otrčala u kuhinju jer sam znala da ću tamo naći mamu. Ona bi me posjela u moju malu stolicu i ja bi satima gledala kako kuha. Najsretnija bi bila kad se radilo tijesto za štrudl. Razvlačila ga je  preko stola, a ja sam trčala okolo i vikala ako bi ugledala da je negdje puklo. I čekala. Čekala da dobijem neiskorištene ostatke tijesta i započnem s vlastitom kreacijom. Navukla bi preveliku pregaču, zasukala rukave i krenula oponašati mamu, rastežući tijesto preko mog malog dječjeg stolića. Ono bi pucalo na sve strane, mene bi to neopisivo veselilo, pa smo se mama i ja smijale kao lude.

Otužni stan, cerek kontrolora i jedan rižoto.

Rekla je - "Ajmo ostaviti muževe i djecu doma i otići  same na put." Ja sam odobravajući kimnula glavom. Prošlo je nekoliko dana, nazvala me i pitala - "Što misliš o Amsterdamu?" Može, nisam nikad bila u Amsterdamu. Prešle smo na drugu temu. Još nekoliko dana kasnije, poslala mi je poruku. Karte su kupljene. I Nina je za.