Pages

Thursday, April 10, 2014

Praznik u Rimu.

Mislim da se znamo oko dvije godine. Čini se da je prošlo puno više ali stvarno nije. Ja sam zaluđena Italijom i volim Vasca Rossija, a njoj to nije promaklo. Voli ga i ona. I voli Italiju. Pa je to bila prva poveznica. I tako je krenulo.



Da se pitalo mene, po prirodi suzdržaniju, vjerojatno bi i ostalo na tome, no na sreću nije. Ona je odlučila da će doći kod nas na more, u prolazu na dan - dva. Mi smo mislili da je neobična, raspredali o problemu koji bi se mogao desiti, o strancima koje primamo u kuću, a koji sigurno imaju neki feler. Međutim, za divno čudo - ispalo je da su ljudi vrlo normalni. Da nam je dva dana bilo puno premalo da bi svi ispričali sve što su htjeli.


Pa smo se nastavili viđati. Putovati jedni drugima. Kuhati zajedno. Kupovati si poklone. Spajati neke nove ljude, nova prijateljstva i nove ljubavi. Zato kad je rekla - Idemo zajedno u Rim? - nisam dvojila niti sekunde. Pokazalo se da njena intuicija nepogrešivo radi. A ja sam naučila davati ispravne odgovore kad me se slučajno nešto i pita.


Arancini s gorgonzolom

Arancini su u biti pohane kuglice riže, originalno sicilijanske mislim. Naravno, uz rižu, mogu biti punjene bilo čime, ali meni je ova kombinacija savršena. Kao prvo, nisam koristila običnu kuhanu rižu, već punokrvni rižoto od dan ranije. S malo graška (rižoto s graškom, ne rizi-bizi kako moj neotesani muž zove moju kreaciju).


Sastojci

rižoto (ohlađen barem nekoliko sati, najbolje od dan ranije)
gorgonzole po ukusu (ne želim ispasti cheese-snob, ali razlika između prave gorgonzole i one iz supermarketa je dan-mrak)
brašno za paniranje
razmućena jaja za paniranje
krušne mrvice za paniranje
ulje za prženje


Pretpostavljam da vam je već sve jasno, mali komadić gorgonzole obložite šakom rižota i formirate u lopticu željene veličine. Sve po vašem ukusu, veći komad gorgonzole, manje riže i obratno; ukupno veće ili manje kuglice... Kako god želite. Namočite ruke da vam se smjesa ne lijepi za njih. I nakon što imate formirane kuglice, slijedi klasična priprema za pohanje. Kuglicu uvaljate u brašno, pa u jaja, i konačno u prezle. Stavite ih na nešto na što se neće lijepiti i zagrijte ulje u zdjeli. Pažljivo stavljajte kuglice u vruće ulje dok ne dobe boju po vašoj želji i ostavite ih na papirnatim ručnicima da se osuše. Možete ih poslužiti i sljedeći dan, samo ih zagrijte u pećnici tik prije postavljanja na stol.

17 comments:

  1. Znam te neotesance - 'rizibizi' za sve što je sa pirinčem, a 'kinesko' za sve što nije šnicla i krompir :)
    A što ona zna da udesi, samo tako ;) Ali zato se i mi poznajemo i drago mi je zbog toga.

    ReplyDelete
    Replies
    1. I meni je drago! Eto mene uskoro kod vas, nadam se da se vidimo ;)

      Delete
  2. Annsy, volim tvoje fotke!
    I recept mi je tak dobar! I tanjir!
    I jedva cekam ;)

    ReplyDelete
  3. Zivjelo prijateljstvo!... Arancine jos nisam uspjela praviti, a jako dugo namjeravam. Vasi izgledaju sasvim pristojno!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala Jasna! Moji prijatelji su ih nedavno jeli u Australiji i bili su oduševljeni. Onda sam ih ja probala napraviti u malo izmjenjenoj verziji i sama se oduševila :)

      Delete
  4. Odličan post, krasne fotkice i super priča ! I super arancini , baš mi treba da se naviknem da to nisu samo ušećerene korice naranče :). Ovi arancini baš mame na zalogaj, zabilježeni !

    ReplyDelete
    Replies
    1. Sigurna sam da će ti se sviđati .)

      Delete
  5. SUper receptić. Lijepo je to kad se ljudi nađu...

    ReplyDelete
  6. Predivni arancini i ja ih rado pravim. Probacu i tvoju verziju :) Da, i divan post!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala Gordana. Nadam se da će ti se sviđati ;).

      Delete
  7. prijateljstvo treba slaviti a ti to upravo činiš dok ovako lijepo pišeš o njoj!
    arancini su mrak, obožavam gorgonzolu

    ReplyDelete