Vikend za pamćenje.

Sjedamo u auto i jurimo za Novi Sad. Putem se smješkamo. Pjevamo. Ili on pjeva, a ja pokušavam. Nije za svačije uši. Cijelim putem nas prati magla i slaba kiša, no kad uđemo u Nevenino selo - obasja nas sunce. Ne možemo vjerovati, nismo se niti izgubili. Možda smo nepotrebno izašli sa autoputa i krenuli za Osijek, pa se vrlo dobro snašli i vratili na pravi put, no sve u svemu - vrlo smo dobri. Grlimo se i ljubimo i upadamo jedni drugima u riječ, a Simka i Rudi ne mogu vjerovati koliko im malo pažnje poklanjamo, pa lavežom i skakanjem popravljaju stvar. Stol je već postavljen. Vino se taman ohladilo. Kruh je još topao, kajmak se topi na njemu. Zadnja teglica ajvara je krišom uzeta mami iz špajze, zna da ga obožavamo.