Pages

Thursday, December 17, 2015

Thelma & Lousie

Nalazimo se barem jednom mjesečno. Ponekad se vidimo i češće ali čuvamo taj jedan termin u mjesecu samo za nas dvije. U početku smo birale mjesto sastanka, a onda smo shvatile da više nemamo što birati. Nađemo se Kod Ane. Ona svaki puta prelazi pogledom meni, kao da ga prvi puta vidi, uzbuđena je, kao malo dijete u dućanu s igračkama. Na kraju uvijek naruči isto ili vrlo slično. Tako je bilo i te večeri. U jednom trenutku, odloži meni i preda mi kovertu. Ovo je za tvoj rođendan - kaže - malo sam uranila...


Sunday, November 22, 2015

Keksi za Veronu

Učini mi se noćas da sam usnula neki grozan san. Probudi me, vani je još debeli mrak... Privijem se uz njega. Što je bilo - pita me. Mislim da je san bio tužan - kažem. Poljubi me u kosu i nastavi spavati.


Friday, November 6, 2015

Limuni koji mirišu na tortu.

Nije me bilo jako dugo. Nije me bilo jer je vrijeme bilo lijepo, jer je grijalo sunce ko što obično ljeti grije, jer smo se brčkali u moru i smijali. Trebala je pasti prva kiša, pa onda druga i treća da shvatim da je sada došla jesen i da mogu sjesti i napisati par redova.


Tuesday, July 14, 2015

Produženi vikend

Prvi produženi vikend, datumi se poklapaju, idemo na more. Auto puca po šavovima, u njemu nema čega nema. On šizi, stalno ponavlja kako mrzi ovako putovati. Ne znam kako se već nije naučio, ovako putujemo zadnjih 15 godina.


Monday, May 25, 2015

U potrazi za izgubljenim vremenom

Kao klinka sam obožavala nedjeljna jutra. Izvukla bi se iz kreveta i onako bosa i u piđami, otrčala u kuhinju jer sam znala da ću tamo naći mamu. Ona bi me posjela u moju malu stolicu i ja bi satima gledala kako kuha. Najsretnija bi bila kad se radilo tijesto za štrudl. Razvlačila ga je  preko stola, a ja sam trčala okolo i vikala ako bi ugledala da je negdje puklo. I čekala. Čekala da dobijem neiskorištene ostatke tijesta i započnem s vlastitom kreacijom. Navukla bi preveliku pregaču, zasukala rukave i krenula oponašati mamu, rastežući tijesto preko mog malog dječjeg stolića. Ono bi pucalo na sve strane, mene bi to neopisivo veselilo, pa smo se mama i ja smijale kao lude.


Tuesday, May 12, 2015

Otužni stan, cerek kontrolora i jedan rižoto.

Rekla je - "Ajmo ostaviti muževe i djecu doma i otići  same na put." Ja sam odobravajući kimnula glavom. Prošlo je nekoliko dana, nazvala me i pitala - "Što misliš o Amsterdamu?" Može, nisam nikad bila u Amsterdamu. Prešle smo na drugu temu. Još nekoliko dana kasnije, poslala mi je poruku. Karte su kupljene. I Nina je za.


Wednesday, April 15, 2015

Jednostavnost.

Što si želiš za rođendan - pitam ju? Ona razmišlja par skundi, pa kaže - znaš, voljela bi da mi napraviš jednu tortu. Nije mi bitno koju, samo da bude fina. Nosit ću ju na posao da počastim nove kolege. Ok, naravno, napravit ću joj tortu. Napravit ću joj dvije jer smo prijateljice od prvog razreda osnovne škole. Pa ona zaslužuje dvije. Jednu čokoladnu koja će biti još mlaka s puno šlaga i jagoda sa strane, za doma. A za posao ću joj napraviti najdivniju tortu od mrkve koju sam ikada jela.


Tako i bude - mrkvu napravim dan prije da odstoji preko noći, da bude sočna kao nijedna druga. Čokoladu pečem u zadnji tren, kupim veliki buket tulipana pa joj odnesemo sve zajedno doma.
Sljedeći dan me zove - svi su poludili za mrkvom! Moraš mi pod hitno dati recept. Pa eto, recept za Mašine prijatelje i sve druge. Uostalom, poznavajući je, ona sigurno sve ljude smatra svojim prijateljima.




Najbolja torta od mrkve

200 g smeđeg šećera
180 ml suncokretovog ulja ( može i kokosovog, još bolje )
60 g grčkog jogurta
3 velika jaja
2 žličice vanile
250 g brašna
1 žličica sode bikarbone
2 žličice cimeta
1/4 žličice muškatnog oraha
1/2 žličice soli
260 g fino naribane mrkve
80 - 100 g nasjeckanih oraha
po želji možete staviti i grožđice koje su vam odležale u rumu



 

Glazura od sira

220 g sira tipa philadelphia, abc ili slično
115 g putra (omekšalog na sobnoj temperaturi)
240 g štaub šećera (po meni je 180 g više nego dovoljno)
2 žlice vrhnja za šlag
2 žličiceekstrakta vanilije
malo soli





Upaliti pećnicu na 175 stupnjeva. Pripremiti kalup veličine 23 do 25 cm, namastiti ga i posuti brašnom. U mikser staviti šećer i ulje, polako dodavati jogurt. Dodati jaja, jedno po jedno, i vaniliju. Miksati par minuta, pa ostaviti sa strane.
U drugoj posudi pomješati brašno, sodu bikarbonu, cimet, muškatni oraščić i sol.
Lagano dodavati suhe sastojke u mokre, ne miksati. Na kraju dodati naribanu mrkvu i orahe.
Peći 30ak minuta, ovisno o pečnici. Kad je biskvit gotov, pustiti ga da se skroz ohladi.
Za to vrijeme napravite glazuru - istucite sir i putar na srednjoj brzini 2 do 3 minute. Dodavati štaub šećer, vrnje i ekstrakt vanilije pa miksati još nekoliko minuta dok se sve ne spoji i ne nestanu sve grudice. Na kraju dodati sol.
Glazuru premazati preko hladnog biskvita i ukrasiti orasima. Recept smo našli na Sally's Baking Addiction

Thursday, March 5, 2015

Gozba.

Budim se rano, još je mrak... Odlazimo na zelenu tržnicu, u neki paralelni svemir gdje su svi sretni i nasmijani uprkos ledenom vjetru i činjenici da još nije pet sati. Ne znam jel zbog mirisa (a miriše nestvarno), ili zbog ljepote svog tog cvijeća, ili samo imaju najbolju kavu ikad. Sa svih strana čujem smijeh, dobacivanja između prodavača i škripu starih kotača na pokretnim policama cvijeća. A onda počinjem čuti i glasove samih biljaka, zovu me da odaberem baš njih. Najmilozvučniji su bili eukaliptus, bršljan, zumbuli i tulipani.


 

Tuesday, February 24, 2015

Kada ti život da limune...

Jel' znate one ljude koji su uvijek dobro raspoloženi? Uvijek nasmijani, veseli, spremni na zafrkanciju... E pa, ja nisam takva. Al' Ivana je. Ona je moja najstarija prijateljica. Najstarija jer ju nisam birala. Otkad znam za sebe - znam i za nju. Dobila sam ju gratis, bez imalo truda. Samo zato što su nam se roditelji družili, podrazumjevalo se da se družimo i mi. Ja sam bila zadužena za dramu, a ona za smijeh.


Tuesday, January 27, 2015

5 sati

Ljubav traje već godinu dana - kaže. Iz dana u dan sve je jača, pomalo je nejasno što je bilo prije nje. Što sam radio? Koga sam volio? Pio pivo svaku večer nakon posla i onda doteturao do stana, bacio se na kauč i zaspao. Dani su prolazili jedan za drugim bez nekog razloga, bez smisla.


Thursday, January 15, 2015

Idemo?

Bio je drugi dan prvog razreda srednje škole. Nikoga nisam poznavala. Sjedila sam u prvoj klupi i odavala (kasnije će svi uvidjeti) potpuno krivi dojam male štreberice. Bio je uvodni sat glazbenog. Profesorica  - mlada, kovrčave kose, drhtavog glasa, s valjda još neosušenom tintom na diplomi Muzičke akademije. Pita tko od nas sutra ide na koncert Davida Bowiea? Dignem ruku brže nego ikada (i pomislim, opet krivo, kako je srednja škola super lagana i kako ću sve znati ako su ovakva pitanja) i pogledam oko sebe. Samo jednu ruku u zraku vidim osim svoje.