Pages

Monday, April 22, 2013

Things grandchildren should know.

Koncert jednog od mojih najdražih bendova. Jednog od malobrojnih koje sam uspio i supruzi ubaciti u uho. Dva sata od Zagreba. Dugo neviđeni frendovi. Rijetko lagana kozmička jednadžba imala je za rješenje naš izlet u Graz. Sjeli u auto i za tili čas bili smo tamo (naravno, nakon proklete i neizbježne Ikee). Nakon par butelja i par nepoznanica iz jednadžbe koje su se ipak pojavile, krenusmo na koncert. Koji je bio zakon (upozorenje: ja fakat jesam fanboy). Ali pošto mi nije dozvoljeno pisati o tome, okrenimo se prema jutru nakon.

Ali proklet bio ako prva slika neće biti s koncerta!

Odličnom, sunčanom subotnjem jutru. Idealnom za šetanje s noge na nogu, razgledavanja dućana i ispijanja kava. Dok su meni navirala (mutna) sjećanja davnih studentskih dana, najdraža je oduševljeno poskakivala od izloga do izloga. Na sreću, s ciljem fotkanja istih.





Čini mi se da nekako u kulinarstvu kaskaju za ostalim aspektima civilnoga društva, barem što se tiče ove, na prvu vidljive, fasade. Tu su još uvijek vrlo tradicionalni, i ono što se nudi na ulici, nudilo se i prije *khm* godina dok sam ovdje boravio. U arhitekturi, hrabro (i s odličnim rješenjima) uklapaju futurističke zgrade u kvartove sazdane od stotinjak godina starih zgrada.



Naravno da ima moderne hrane. Ali zapravo, netko mora biti i tradicionalist. Valjda. U svakom slučaju, dobro se podsjetiti. A siguran sam i otkriti, za mnoge. Nisu za vraga ti recepti opstali stotinama godina, gotovo nepromijenjeni, baš kao i stare, šarmantne zgrade. Ulijevaju sigurnost, mirnoću. Daju perspektivu. I zgrade i recepti. To su stvari koje bi unučad trebala znati.




Kaiserschmarrn

Ovaj stari austrijski desert je toalno lagan i brz za napraviti, i totalni comfort food.
40 g grožđica
60 ml ruma
230 ml mlijeka
5 jaja
50 g bijelog šećera
3 ml ekstrakta vanilije
malo soli
125 g brašna (pomiješano oštro i glatko)
45 g putra
30 g šećera u prahu
voća



Natopite grožđice rumom na pola sata, pa ocijedite.
Istucite zajedno mlijeko, jaja, bijeli šećer, vaniliju i sol. Postepeno umiješajte (pjenjačom) brašno dok ne dobijete glatko tijesto, kao za palačinke. Umiješajte grožđice
Na velikoj tavi otopite 30 g putra i ulijte tijesto. Pecite 5 minuta, ili dok dno palačinke nije dobilo zlatnu boju. Okrenite palačinku i pecite još 3 minute. Kuhačom ju istrgajte na male komade, polijte s 15 g otopljenog putra i šećerom u prahu. Pojačajte vatru na srednje jaku i pecite oko 5 minuta, dok se šećer ne karamelizira. Cijelo vrijeme bacajte smjesu kuhačom. Pospite s još šećera u prahu i poslužite s voćem.



Monday, April 15, 2013

Uz pećnicu nisi sam.

Jao, muž mi jedini otišao na put! Na tjedan dana! Kako li ću jadna sama, bez svoje stijene, luke, utjehe i temelja od armiranog betona? Odlazi s muškim društvom. I još jednom našom prijateljicom. Koja, srećom, može pojesti iste količine hrane kao i on, uprkos tome što teži više puta manje. Pa ju jako volim iako sam jalna što je ona sposobna nositi se s njihovim morskim aktivnostima, a ja kao ne. No  dobro. Uglavnom, njega nema tjedan dana. Što učiniti, kako se utješiti?


Wednesday, April 3, 2013

The Italian job.

Ponekad mi se čini da smo suprug i ja poprilično opsesivni, kao gosti restorana. Ako nam se svidi, ne rješava nas se lako. Puno je primjera ali jedan, najdugovječniji, je naša romansa s Bora Barom. Zapravo, sve je krenulo dok taj restoran nije niti postojao. Jedno ljeto, prije deset godina, naša prijateljica upoznala je jednog Talijana. Ništa čudno, rekosmo mi. Ja idem posjetiti onoga Talijana u New York, reče ona nakon par mjeseci. Hm, rekosmo mi, tada pomalo sumnjičavo. Kako smo i mi putovali u New York u gotovo isto vrijeme, upoznali smo Talijana, pa na kraju i spavali kod njega i jeli u njegovom restoranu. Ostalo je predivna povijest puna domaće tjestenine i tartufa...