Pages

Thursday, March 5, 2015

Gozba.

Budim se rano, još je mrak... Odlazimo na zelenu tržnicu, u neki paralelni svemir gdje su svi sretni i nasmijani uprkos ledenom vjetru i činjenici da još nije pet sati. Ne znam jel zbog mirisa (a miriše nestvarno), ili zbog ljepote svog tog cvijeća, ili samo imaju najbolju kavu ikad. Sa svih strana čujem smijeh, dobacivanja između prodavača i škripu starih kotača na pokretnim policama cvijeća. A onda počinjem čuti i glasove samih biljaka, zovu me da odaberem baš njih. Najmilozvučniji su bili eukaliptus, bršljan, zumbuli i tulipani.