Pages

Monday, November 17, 2014

Tajna jesen.

Skoro svaki dan barem nekoliko minuta sjednem na jednu klupicu u parku. Uvijek istu. Pas, naravno, sjedne pokraj mene. I čudi se što pored nas neka dva budalaša ganjaju jedan štap. Već dvadeset minuta. Po mokrom i po blatnom, brr. Njoj to nikada nije palo na pamet. Ona je više filozofski tip.


Thursday, October 23, 2014

Mezze.

Kako smo popularni, izašli smo i u popularnom gastro-magazinu Mezze. Članak prenosimo u cjelosti:


Saturday, September 20, 2014

Bicikli ne jedu mahune.

Lou spava koliko god treba. Do 10 ujutro, do podne, vjerujem da bi mogla prespavati i cijeli dan. Ali ja volim rana jutra, volim se probuditi prije grada. Tako ju ponekad probudim kad se tek počne daniti pa šećemo u tišini po ulicama koje će uskoro postati prepune glasova.


Wednesday, August 27, 2014

Kad kažem...

Kad kažem more mislim na hladnu lubenicu i pljuckanje koštica. Mislim na bose noge i trčanje po suhoj travi. Kupanje u moru do plavih usnica i ponos nakon prvog skoka sa rive. Miris još toplog kruha ispod peke i sira škripavca.


Monday, July 28, 2014

Godot...

Čekala sam Dinastiju. Čitav dan i onaj prije. I onda kad bi konačno počela, tata bi rekao da moram na spavanje. Ja bi u nevjerici pogledala mamu, a ona bi samo slegnula ramenima.


Tuesday, June 10, 2014

Volim.

Ti, jel znaš da je Zagreb svaki puta sve ljepši kada dođem? Jel primjećuješ da je sve manje ofucanih fasada, da su ljudi nasmijaniji, a parkovi sve zeleniji?
Jel čuješ muziku sa svakog ugla? Ja ti moram reći da imam osjećaj da me boli kad odlazim...


Thursday, May 29, 2014

Kiša

Pričali smo o slavlju i večeri uz svijeće. Pričali smo o svim godinama koje smo proveli zajedno i o sreći koju smo upoznali, i on i ja. O poklonima koje ćemo si darivati i putovanjima na koja ćemo ići. Napravila sam kolač koji voli, po čokoladi je mirisao cijeli stan.


Wednesday, May 7, 2014

La vita e' bella

Godina je 1985., gledam s mamom "Praznik u Rimu",  luda sam za Audrey Hepburn, maštam kako ću postati balerina i derem se da hoću u Rim. Mama kaže da ne mogu u Rim.

Saturday, April 26, 2014

Povijest.

Ponekad bi voljela da je naš prvi susret bio sudbinski pa da mogu pričati o tome kao o filmu. Ipak priznajem da nije bilo tako. Nekako mislim da bi došlo do toga prije ili poslije. Naime, upoznali smo se jedno ljeto, na moru. On je prijatelj moje prijateljice, ljetuju kuća do kuće. Čudo bi bilo da smo se mimoišli.


Thursday, April 10, 2014

Praznik u Rimu.

Mislim da se znamo oko dvije godine. Čini se da je prošlo puno više ali stvarno nije. Ja sam zaluđena Italijom i volim Vasca Rossija, a njoj to nije promaklo. Voli ga i ona. I voli Italiju. Pa je to bila prva poveznica. I tako je krenulo.


Wednesday, April 2, 2014

Top 5.

Dobili smo od naše frendice Jasne s bloga Around the World - in favorite recipes sladak, ali i vrlo ozbiljan zadatak! Naime, morali smo, u sklopu igre "Pet najdražih deserata", odabrati pet slatkih jela s našeg bloga koje najviše volimo (čitaj: najbrže proždiremo). E pa kažu upute: preuzmite naljepnicu, zalijepite je na svoj blog, odaberite 5 najboljih slastice i nominirajte dalje...


Evo i naljepnice -.-


Wednesday, March 26, 2014

Terrible twos.

U subotu smo bili na rođendanu. Popodne u parku, najljepšem malom perivoju u Zagrebu, a i dalje je proljeće. Zvuči odlično, obukli smo hlače za zmazat i cipele za blato. Pripremili smo poklončiće, svatko je napravio neki kolačić ili kupio kakve grickalice. Dok smo mi stigli, svi su već bili tamo. I svi već potpuno zaigrani, jedva da su nas stigli pozdraviti.


Wednesday, March 12, 2014

U parku

Čekala sam zimu, a došlo je proljeće. I neka je. Život postaje jednostavniji. Ljudi se, čini mi se, više smiju, kumice na placu su glasnije i veselije nego zimi, cvijeća na svakom uglu. Šetnje postaju ugodne, sunce nas mami. Kratke hlače! već čujem kako oduševljeno viče moj mahniti muž.


Monday, March 3, 2014

O životu i prepeličjim jajima.

Napokon je svanulo lijepo jutro. Nakon tjedana i tjedana kiše - izašlo je sunce. Zgrabim Lou i krenem u šetnju. Ne razmišljam gdje idem, pustim nju da me vodi. Mislim o 41. godišnjici braka koju smo jučer slavili sa svekrom i svekrvom. Vjerojatno sam malo i mamurna jer smo se trudili vrlo dostojanstveno ju proslaviti. Iz razmišljanja me u sekundi prene čvtst stisak neke žene, zvonjava tramvaja i nakon sekunde deranje istog vozača. Nakon sekunde više ne čujem niti jednu riječ, samo mi se suze počnu slijevati niz lice.


Wednesday, February 26, 2014

Opsesija

Kada ti hrana postane životna opsesija, onda i sva sjećanja vežeš uz nju. Tako se bez greške sjećam svega što sam jela na putovanjima, u gostima kod prijatelja, po raznim restoranima.


Tuesday, February 18, 2014

U zemlji Lala

 
Jel vi slavite Valentinovo?
Ne, odgovorim sa gnušanjem. Super, dođite onda k nama, radit ćemo žurku.

Saturday, February 8, 2014

Popping pills

Kad pomislim na bagelse, prvo mi na pamet padne Amerika. I sve što sam tamo doživjela. Svi prijatelji koje sam tamo stekla i neki koje nikad ne bi nazvala prijateljima. Constantino iz Brazila koji je plakao kad je prvi puta vidio snijeg, Laura - buntovnica, s kojom se ne čujem mjesecima pa mi samo javi da će skoknuti iz Španjolske da nas vidi... Sjetim se hladne dobrodošlice moje zamjenske majke i njenog famoznog slatkog graha s kojim me je dočekala.



Tuesday, January 28, 2014

Što sad ljubav ima s tim?

Napravila sam čokoladnu tortu s Baileys-om. Imaš kakvu ideju o čemu da pišem - pitam ga. O ljubavi, odgovori bez razmišljanja. Kratko promislim. Ali ja ne znam pisati o ljubavi... 


Wednesday, January 22, 2014

Predvidljivost.

Moj suprug  je izuzetno predvidljiv. Na primjer, točno znam kad dodje s posla da će prvo pitati kaj ima za ručak. Onda će pojesti i nakon pola sata će pitati ima kaj slatko? I to točno znam, nema greške.


Thursday, January 16, 2014

Kad Kraljica Majka krene u shopping.

Pripreme traju satima. Šminka se kao da ide na modnu reviju. Oblači i presvlači dok nije sto posto sigurna da je na njoj sve tip top. Stavlja nakit, na kraju i šešir. Napokon je spremna. Priča mi kako je sanjala Cary Granta i u trenu se zacrveni kao mala djevojčica.


Šešir ne skida jer nije zadovoljna frizurom. Široko otvorenih očiju razgledava svaki komad odjeće. Točno zna šta traži. Naiđe na kostimić à la Chanel. Boja ne odgovara. Prodavačica joj objašnjava da joj vrlo dobro stoji i da plava svakoko ide uz crnu. Ni u ludilu, odgovara ona. Jedino da onda kupim i plave cipele. Vesela je, nasmijana, više ne može sama po gradu pa joj je uvijek drago kad ju izvedemo...




Voli reći svakome koliko ima godina jer zna da će uslijediti rijeka komplimenata. Vodi mene po dućanima i nada se da ću napokon odabrati neke fine ženske cipele sa dobrom petom, ili barem manju torbicu za kazalište. Ne pokazuje razočaranje kad me vidi sa novim balerinkama, sretna je kad sam ja sretna.


Dolazimo doma na večeru. Prvo čaša vina... baka nazdravlja. Na kraju torta, ne može zamisliti život bez slatkog, kaže. Kaže i da je ovo desert za kraljeve. Nismo imali srca reći joj da je ovo "samo" tradicionalni kolač toskanskih težaka.


TORTA OD JABUKA



2 cijela jaja i jedan žumanjak
150 g šećera
120 g brašna
125 ml maslinovog ulja (možete pomješati pola suncokretovog pola maslinovog)
2 žličice praška za pecivo
1 žlica ekstrakta od vanilije
korica jedne naranče
3 jabuke, naribane

Pećnicu zagrijati na 175 C. Dobro izmiksati jaja i šećer, dok ne posvijetle i smjesa ne postane gusta. Dodati sve ostale sastojke. Namastiti i pobrašniti kalup za tortu i peći sat vremena.