La vita e' bella

Godina je 1985., gledam s mamom "Praznik u Rimu",  luda sam za Audrey Hepburn, maštam kako ću postati balerina i derem se da hoću u Rim. Mama kaže da ne mogu u Rim.

Godina je 1994. i luda sam za nekim Talijanom kojeg sam upoznala na moru, pa molim i kumim mamu da me pusti u Italiju, da ga vidim. Njoj nije niti na kraju pameti da me pusti.

Godina je 1999. i više nikoga ne moram pitati, mogu ići kamo god želim. Ali da me okreneš naopačke iz mojih džepova neće ispasti niti novčić. Tako ne idem nigdje, a kamoli u Rim.

Godina je 2014. i sjedim na Campo de' Fiori. Sunce nas obasjava, oko nas vreva tržnice, a Marina, Nevena i ja isprobavamo sireve i pijuckamo vino. Upadamo jedna drugoj u riječ i smijemo se. Ozbiljno pričamo o bobu i artičokama kao da su nam zajednički prijatelji.

Pa gledamo keramiku, satima. Na kraju se odlučujem za jedan tanjur koji se kasnije ošteti u transportu ali ja vjerujem da je sad još ljepši pa ga volim još više.

 
Marina nam pokazuje Rim u koji neće zalutati turisti (i na tome joj se ne mogu dovoljno zahvaliti) - dvorišta i kuće sa najljepšim fasadama, sakrivene restorančiće, dućane u kojima se prodaje stotinu vrsta sireva i one u kojima nas vrebaju najljepše cipele.

Šećemo ispod mosta, pa uz rijeku pa uskačemo u tramvaj bez kupljene karte. Kuhamo večeru, Basilio otvara vino, svira lagana muzika, jedemo iz najdivnijih tanjura na svijetu. Redaju se pašteta od skuše, pa bob i vongole sa orechiettama, pa malo voća. A onda kava ili domaća orahovica. Rastajemo se sretni, u potpunosti ispunjeni, sa nadom da ćemo se uskoro vidjeti.

Godina je i dalje 2014., vraćam se u Zagreb, grlim muža i prije nego što me uspije išta pitati, govorim mu da hoću ići u Rim.

Focaccia s ružmarinom i krupnom soli

400g brašna T 500
360 g mlake vode
40 g maslinovog ulja
6-8 g soli
4 g šećera
20 g svježeg kvasca ili 7 g suhog
par grančica ružmarina

U vodu staviti kvasac i šećer, promiješati. Dodati ulje i brašno, cijelo vrijeme miješajući spatulom, dodati i sol. Tijesto će biti ljepljivo. Drugu posudu nauljiti  da se tijesto ne bi ljepilo uz stijenke, pa ga prebaciti, poklopiti i pustiti 2-3 sata da odstoji na sobnoj temperaturi. Nauljiti pleh u kojem ćemo peći focacciu. Premjestiti smjesu na pleh. Prste navlažiti uljem, pa utisnuti tijesto u pleh, a prstima napraviti rupe karakteristične za focacciu. Posuti krupnom soli, maslinovim uljem i natrganim grančicama ružmarina. Upaliti samo svjetlo u pećnici i pustiti da tijesto odstoji sat vremena u njoj. Nakon toga upaliti pećnicu na 220 stupnjeva i peći 15- 18 minuta. Kad je focaccia gotova, premazati maslinovim uljem, najbolje kistom.