Pages

Wednesday, May 7, 2014

La vita e' bella

Godina je 1985., gledam s mamom "Praznik u Rimu",  luda sam za Audrey Hepburn, maštam kako ću postati balerina i derem se da hoću u Rim. Mama kaže da ne mogu u Rim.


Godina je 1994. i luda sam za nekim Talijanom kojeg sam upoznala na moru, pa molim i kumim mamu da me pusti u Italiju, da ga vidim. Njoj nije niti na kraju pameti da me pusti.



Godina je 1999. i više nikoga ne moram pitati, mogu ići kamo god želim. Ali da me okreneš naopačke iz mojih džepova neće ispasti niti novčić. Tako ne idem nigdje, a kamoli u Rim.


Godina je 2014. i sjedim na Campo de' Fiori. Sunce nas obasjava, oko nas vreva tržnice, a Marina, Nevena i ja isprobavamo sireve i pijuckamo vino. Upadamo jedna drugoj u riječ i smijemo se. Ozbiljno pričamo o bobu i artičokama kao da su nam zajednički prijatelji.


Pa gledamo keramiku, satima. Na kraju se odlučujem za jedan tanjur koji se kasnije ošteti u transportu ali ja vjerujem da je sad još ljepši pa ga volim još više.

 
Marina nam pokazuje Rim u koji neće zalutati turisti (i na tome joj se ne mogu dovoljno zahvaliti) - dvorišta i kuće sa najljepšim fasadama, sakrivene restorančiće, dućane u kojima se prodaje stotinu vrsta sireva i one u kojima nas vrebaju najljepše cipele.



Šećemo ispod mosta, pa uz rijeku pa uskačemo u tramvaj bez kupljene karte. Kuhamo večeru, Basilio otvara vino, svira lagana muzika, jedemo iz najdivnijih tanjura na svijetu. Redaju se pašteta od skuše, pa bob i vongole sa orechiettama, pa malo voća. A onda kava ili domaća orahovica. Rastajemo se sretni, u potpunosti ispunjeni, sa nadom da ćemo se uskoro vidjeti.



Godina je i dalje 2014., vraćam se u Zagreb, grlim muža i prije nego što me uspije išta pitati, govorim mu da hoću ići u Rim.


Focaccia s ružmarinom i krupnom soli


400g brašna T 500
360 g mlake vode
40 g maslinovog ulja
6-8 g soli
4 g šećera
20 g svježeg kvasca ili 7 g suhog
par grančica ružmarina



U vodu staviti kvasac i šećer, promiješati. Dodati ulje i brašno, cijelo vrijeme miješajući spatulom, dodati i sol. Tijesto će biti ljepljivo. Drugu posudu nauljiti  da se tijesto ne bi ljepilo uz stijenke, pa ga prebaciti, poklopiti i pustiti 2-3 sata da odstoji na sobnoj temperaturi. Nauljiti pleh u kojem ćemo peći focacciu. Premjestiti smjesu na pleh. Prste navlažiti uljem, pa utisnuti tijesto u pleh, a prstima napraviti rupe karakteristične za focacciu. Posuti krupnom soli, maslinovim uljem i natrganim grančicama ružmarina. Upaliti samo svjetlo u pećnici i pustiti da tijesto odstoji sat vremena u njoj. Nakon toga upaliti pećnicu na 220 stupnjeva i peći 15- 18 minuta. Kad je focaccia gotova, premazati maslinovim uljem, najbolje kistom.

23 comments:

  1. Zabavan post....Nadam se da ces uspjeti vidjeti Rim jednoga dana (a istu nadu hranim i za sebe).

    ReplyDelete
    Replies
    1. ...Nadam seda ces uspjeti vidjeti Rim PONOVNO jednog dana!

      Delete
    2. Nadam se da će se želje ispuniti i tebi i meni. Sigurna sam da bi ti uživala u Rimu ;)

      Delete
  2. Bile ste u Rimu zajedno! Divno! Volim Italiju i italijansku kuhinju, ali nisam nikada bila u Rimu, a voljela bih. I film La vitta e bella obozavam, posebno muziku iz njega, narocito Barcarolu :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Gordana, želim ti da što prije vidiš Rim i zaljubiš se u njega :)

      Delete
  3. Slatka pričica, i meni je želja...hoću sigurno jednom

    ReplyDelete
    Replies
    1. Drago mi je da ti se sviđa. Sigurna sam da će se i tvoja želja brzo ispuniti.

      Delete
  4. Obožavam Italiju. Obilazila sam je ali u Rim nikako. Do prošle jeseni. Dragi i ja u epizodi Medeni mesec u Rimu. Batalili vodiče i prepustili se suncu, ljubavi, lepoti, večnom gradu. Lutali, grickali, pijuckali, voleli...i zavoleli Rim oooopakooo!!!
    Divna je vaša priča u slici i reči i divne ste vas dve :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Jao, pa koja je to romantika - honeymoon u Rimu... Ne mogu zamisliti ništa ljepše.

      Delete
  5. Stvarno sam oduševljena sa oba posta. Svaki tanjur mora biti malo natuckan, inaće nema dušu.
    Sviđa mi se tvoj recept za foccaciu, čini se tanka i hrskava.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala Petra. Istina je, focaccia mi je ispala točno onakva kakvu sam htjela, tanka i hrskava. Takve najviše volim ;)

      Delete
  6. Divno jedno iskustvo! Toliko uživanje zvuči kao mnogo za podnijeti! ;) Zanimljiva je bila ta večerica, a i focaccia je! :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Moram priznati da je to bilo jedno od onih putovanja za koje poželiš da se ponovi što prije :)

      Delete
  7. Divno i predivno, ovo je pravo putovanje i pravi doživljaj ! Vratiti ću se sigurno još koji put na ovaj post. Bila sam u Rimu prije par godina, ali više poslovno i malo je ostalo vremena za ostalo pa sam završila baš onako turistički, ne onako kako bih htjela ali dovoljno da u fontanu Trevi ubacim nekoliko novčića ne bi li se što prije ponovno vratila u Rim :) Focaccia je odlična, uvijek dobro došla, a sa soli i ruzmarinom i omiljena.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ako su novčići bačeni, nema šanse da se ne vratiš :). Čekam tvoj post sa tog putovanja ;)

      Delete
  8. Svoje snove treba stalno sanjati i ne odustajati! Ostvare se kad se najmanje nadamo :) Skroz vas vidim tamo ponovo. Mozda se i sretnemo, dok se meni isti san tamo bude ostvarivao :)

    ReplyDelete
  9. Baš lijepi post, sve odiše Italijom....i na kraju fina mirisna focaccia...

    ReplyDelete
  10. Vidi se da ste guštale i u gradu i u ljidimala i vidim i u dobroj kužini.

    ReplyDelete
  11. Istina - srca su nam bila puna :)

    ReplyDelete
  12. Steta sto fotografije ne mogu da pricaju da bi ispricale i prepricale kako nam je lepo bilo dok smo pijuckale vino i jeduckale nesto malo, u letu ! Poljubac iz Rima, veliki, veliki...Marina

    ReplyDelete
    Replies
    1. Nadam se da ću nekad, uskoro, ja tebe voditi po svome gradu. Znam da Zagreb nije Rim al ima i on svojih tržnica, skrivenih uličica i dobrih vinarija. Puse cijeloj obitelji :)

      Delete