Pages

Wednesday, February 26, 2014

Opsesija

Kada ti hrana postane životna opsesija, onda i sva sjećanja vežeš uz nju. Tako se bez greške sjećam svega što sam jela na putovanjima, u gostima kod prijatelja, po raznim restoranima.



Pamtim miris paštete i čaja od šipka u vrtiću, maminog pilećeg paprikaša s noklicama, ili sarmu za prvi dan u Novoj Godini. Ili tiramisu prije dvije godine u Italiji koji sam se natjerala da ponovo probam jer sam ga godinama sa gnušanjem odbijala. I onda se, naravno, potpuno zaljubila. Markove vruće pole sa špekecom i lukom ili Katarinine Ledene torte koju već godinama ništa ne može maknuti sa trona (zato se i piše s velikim L). Pohane piceke kod svekrve u snu prepoznajem jer ih samo ona radi tako dobro, a da mi ponudite sto bakalara, nepogrešivo bi znala koji je radio moj svekar.


Mama mi je pričala o škampima na buzaru koje smo jako davno jeli u nekom restoranu. Toliko davno, kad je još bilo normalno da zajedno ljetujemo, mogla sam imati 4 godine. Ja sam ih tako slasno srkala i točala kruh da nam je vlasnik donio repete na svoj račun, ne vjerujući valjda svojim očima da dijete može toliko toga potrpati u sebe. A ja se toga sjećam. Vjerojatno romantiziram malo ali nisam sigurna da sam ikad ponovo jela takav toč. E onda dolazimo do pudinga. Vindijin od vanilije.


To nije samo puding, to su godine i godine koje mi prođu u sličicama kroz glavu kad ga se dohvatim. To je privatnost i toplina konačno dobivene vlastite sobe. Pa prvi sramežljivi razgovori s dečkima, desert nakon obilatog ručka u studentskoj menzi nakon čitave noći... Učenja. I danas, kad u danima PMS-a izluđujem dragog mi muža, zna šta će me smiriti. Samo jedan puding od vanilije. A svaka čast besplatno reklamiranoj Vindiji, ali domaći je ipak najbolji.

Najbolji puding od vanilije - domaći

700 ml mlijeka
50 g šećera
30 g gustina
mrvica soli
mahuna vanilije ili 2 žličice ekstrakta od vanilije
1 veće jaje


500ml mlijeka staviti u srednje veliku posudu i pustiti da zakipi. Za to vrijeme, pomješati šećer, gustin, sol i mahunu vanilije (ako koristite ekstrakt, nemojte ga još dodavati, a ako hoćete, kad izvadite sjemenke, dodajte mahunu u mlijeko, za jaču aromu vanilije) u veću, nisku posudu. Malo po malo dodavajte preostalo mlijeko, miješajte da ne bude grudica. Na kraju dodajte i jaje. Kad je mlijeko zakipilo, lagano ga počnite dodavati u posudu sa šećerom, cijelo vrijeme miješajući. Vratiti sve na vatru, miješajući dok ne zakipi. Kad je zakipilo, kuhati još minutu. Ako koristite ekstrakt, sada je vrijeme. Rasporediti u 4-6 šalica, ovisno o apetitu. Nama su recimo i tri dovoljne. Pustiti da se hladi barem dva sata.


Sasvim pristojna alternativa - također domaći

30 g gustina
100 g šećera
mrvica soli
700 ml mlijeka
170 g fine tamne čokolade
2 žličice ekstrakta od vanilije (ili mahuna, naravno)

Pomiješajte gustin, šećer i sol u srednje velikoj posudi, i polako, uz miješanje dodajte mlijeko (u tankom mlazu da se ne stvore grudice na početku). Stavite na srednju vatru, miješajući povremeno i skidajući smjesu s dna i zidova posude. Ako se grudice počnu pojavljati, sredite ih pjenjačom. Nakon desetak minuta (zbog škroba je dobro da se kuha duže na manjoj vatri), a prije nego zakipi smjesa mora biti dovoljno gusta da ostaje na kuhači. Dodajte čokoladu i miješajte na vatri još 2 do 4 minute, dok se čokolada u potpunosti ne umiješa. Nakon što maknete s vatre, umiješajte vaniliju i nastavite po gornjim uputama.

23 comments:

  1. U potpunosti te razumijem! I ja imam nevjerovatno dobro gastronomsko pamćenje. Ne samo da se sjećam gdje, kad i šta sam jela, nego se sjećam i onog što su drugi jeli za stolom (ako je bilo napolju)! :) A i obožavam puding, vanila i čokolada su mi favorit i to naravno domaći! Super receptić, odličan novi dizajn bloga i presladak mali slatki kuco! :*

    ReplyDelete
    Replies
    1. Nije nikakva slučajnost da smo se svi našli i prepoznali...Nadam se druženjima i uživo :)

      Delete
  2. Bacaš me u prošlost... Nostagično razmišljanje o nekom drugom vremenu, za koje nisam uvijek sasvim sigurna je li se stvarno dogodilo ili je samo produkt moje mašte.

    Ali kao i uvijek - odličan tekst, odličan recept.

    ReplyDelete
  3. Svakim tvojim postom mi je sve jasnije da smo u proslom zivotu bile bliske prijateljice :)
    Tako će biti i u ovom ;)

    Bravo Ana, sve divno i kompletno od fotki, recepta do priče!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala draga! Sve je lako kad imaš dobru mentoricu :)

      Delete
  4. Eh da sve tako dobro pamtim kao mirisa i mesta gde sam nešto dobro jela gde bi mi bio kraj :-)

    ReplyDelete
  5. Definitivno si uspjela i olafktivnu notu ubacit ovaj put, pa sam iako punog trbuha od raznih domaćih stvari (pindjura, slanine, šunke,...dobar kontinentalni doručak) koje sam upravo pojeo za doručak, uspio opet ogladnit...a još ćemo uspjet prije kraja zime i pole jednom ubacit...

    ReplyDelete
    Replies
    1. Neka si se ti meni dobro najeo..., a police ćeš nam raditi krajem sljedećeg mjeseca ;)

      Delete
  6. Moj suprug kaže kako skijališta ne klasificiram po uređenosti staza nego po ponudi jela i kvaliteti tople čokolade. Naravno da i neke uspomene vezujem uz miris i okus hrane i to nije nimalo loše.
    Pudingići su vam krasni, malu prednost dajem onom čokoladnom :D

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ja te skroz razumijem. Moj apsolutni favorit je Austrija, najviše zbog - Germknodela :)

      Delete
  7. Kraj sve divote u Parizu, ja ga veoma cesto spomenem po 'pecenom pjetlicu' koji je bio posluzen na drvenom pladnju i nezaboravnom ukusa. (Istina cesto spomenem i najgoru pizzu koju sam ikada pojela; bilo je to u Parizu takodje)
    Puding divno zvuci - samo da nije iz vrecice!

    ReplyDelete
    Replies
    1. I mi smo imali krivih izbora u Parizu, najviše zbog nepoznavanja francuskog i njihovog odbijanja engleskog :)

      Delete
  8. Ja se sećam svih mirisa generalno, a hrane posebno. Tako od obdaništa pamtim i miris hodnika, i sobe i trpezarije, a kao juče da sam u toj trpezariji jela varivo od šargarepe i pečenu piletinu (omiljeno) i hleb sa sardinama i crnim lukom (isto omiljeno iako od tada to nisam nikada jela :)) Pudingići izgledaju divno, pravim ih sigurica!

    ReplyDelete
  9. obožavam domaći puding!!
    ja volim miris mamine maneštre!

    ReplyDelete
  10. O da, poznate su mi opsesije ovakve vrste :)
    Volim domaći puding, baš bi sad ovaj od vanilije, možda bi malo ostavila i peseku kad je tak sladak :)

    ReplyDelete
  11. Mi smo uvek kupovali Dr.Oetker puding i to i čokoladu i vanilu, pa onda mama istovremeno sipa u posudicu, pa pola bude žuto, a pola tamno. :) Omiljeno sećanje!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Iz te igre vanilije i čokolade je ispao moj prvi desert u životu :). Onda sam dodavala kekse pa je to već bio kolač, a kasnije sam postala preozbiljna da bi koristila puding kremu ;). Sad joj se, eto, opet vraćam...

      Delete
  12. Ja sam isto opsjednuta hranom, mirisima i okusima, a što se tiče pudinga, djeci sam ga kuhala dok su bile ful male, da ne jedu kao ove kupovne, od vanilije, dodala komadić čokolade i dobila čokoladni.

    ReplyDelete
  13. Miris i okus hrane nosim iz bilo kojeg mjesta i sa bilo kojeg mjesta gdje se nađem i mnoga mjesta i događaje pamtim baš po hrani koja je bila ili nije bila dobra. Dragi I.me često zna pitati sjećam li se još nečega osim onoga što sam jela :)) Domaćeg pudinga ću se sigurno sjetiti i doći još koji put po ove recepte, ipak prvo onaj od vanilije !

    ReplyDelete