Pages

Saturday, February 8, 2014

Popping pills

Kad pomislim na bagelse, prvo mi na pamet padne Amerika. I sve što sam tamo doživjela. Svi prijatelji koje sam tamo stekla i neki koje nikad ne bi nazvala prijateljima. Constantino iz Brazila koji je plakao kad je prvi puta vidio snijeg, Laura - buntovnica, s kojom se ne čujem mjesecima pa mi samo javi da će skoknuti iz Španjolske da nas vidi... Sjetim se hladne dobrodošlice moje zamjenske majke i njenog famoznog slatkog graha s kojim me je dočekala.




Godinama kasnije, suprug i ja smo odlučili ponoviti sva ta moja srednjoškolska kretanja. Vodila sam ga da vidi gdje sam živjela, pokazala mu moju školu, upoznala ga sa svima koje je trebao upoznati. Jedrili smo po Hudsonu i pecali na Mysticu. Bilo je odlično.


A kad se trebalo vratiti doma, moj je suprug odlučio da se osjeća nelagodno jer smo imali problema s letom pri dolasku, i moja mu je prijateljica savjetovala da si popije jednu tabletu za spavanje. Što je ok, složim se ja. Bolje da spava nego da mi stvara nervozu kad ionako ne možemo ništa napraviti. I bilo bi sve dobro, da je njemu - osobi koja neće popiti niti aspirin kad ga boli glava, netko rekao da tableta počinje vrlo brzo djelovati. Da mi je barem rekao kad ju je nakanio popiti, poštedio bi me dosta muke i bruke.


Uglavnom, zaspao je već u autobusu koji nas je vozio do aerodroma. Toliko je duboko spavao da ga nisam mogla probuditi. Vozač mi je morao pomoći jer smo ostali zadnji u busu. Pa sam ga morala vući po JFK-u sa svom hrpom kofera koje smo morali naknadno nakupovati da stane sva roba i njegove košarkaške lopte. U redu za check-in mu je glava padala, ja sam ga nervozno trkala potpuno mokra, što od vrućine što od nelagode. Rekla bih da nismo bili ugodan prizor. Nekim čudom njima nismo bili na vrhu popisa sumnjivaca godine. Ušli smo u avion, ruku pod ruku. Probudio se malo prije Frankfurta, poljubio me i zaključio da mu je ta pilula bila drugi najbolji potez u životu.



Probali smo par recepata, ali smo se na kraju vratili onom naše prijateljice Jovanke Baštovanke. Daleko nam je najdraži, uprkos tome što ih ne možemo napraviti tako lijepima. Pršut je pomogao ;)


12 comments:

  1. ahahahhahaaa, jahahahhaaaa, sve sam zamislila, sveeee! :D:D
    Mislav <3

    Pravim ujutro bagels!

    ReplyDelete
  2. pa i vasi su odlicno uspjeli!!! mi smo nase pojeli na prazno, sto se kaze, ali sljedeci put cu isprobati sa prshutom i sirom.. =)))

    ReplyDelete
    Replies
    1. Jesu, bili su divni. Napekla sam vise rundi pa zamrznula, a sad vikendima uživamo :)

      Delete
  3. Komplimenti za izjavu 'drugi najbolji potez u zivotu'! Poslije toga se sve oprasta.
    Bagelsi uvijek dobrodosli!

    ReplyDelete
    Replies
    1. A sad ti meni reci, kako da ja dođem do Australije s njim?

      Delete
  4. I ja imam jednog plašljivog korisnika aviona. On ima drugu taktiku, popije cugu dvije za hrabrost pa onda uveseljava polovicu putnika u avionu a ja se crvenim.

    ReplyDelete
  5. joooj i ja obozavam bagelse--u Santa Cruzu, ima najbolji baglery shop sa super salatom od jajeta i dried tomato cream cheese spread mmmmmmm ! jel ima u Zg negdje di se moze pojest dobar bagel--osim naravno kod tebe :))

    ReplyDelete
    Replies
    1. Nisam nikad naišla na bagelse u Zg, ja ću ti napraviti .)

      Delete
  6. hahahahahahahahahahaaaa zacenila sam se. kakav kralj :D
    A bagelse sam obožavala da jedem u Americi, posebno sam volela kad ih preseku, stave mocarelu i zagreju...mmmmmmm....sad mi se baš baš jedu :D

    ReplyDelete
    Replies
    1. Meni najdraži su samo sa philadelphia sirom :)

      Delete