Sretnemo susjedu sa četvrtog kata koja ide na dijalizu, gospođu koja ne može spavati i našeg kućepazitelja- gospona Grofa. Pozdravim, pozdrave oni mene puni suosjećanja jer moram, jadna, psa šetati prije 6 ujutro, pa produžim dalje.
U povratku, prođemo pokraj vrtića. Neka baka vodi unuke, curicu od možda 5 i dečka od najviše tri. Curica šuti, izgleda ko da još spava i hoda po sjećanju, a mali vergla bez prestanka. Baka mu se smije, ispituje ga što bi volio biti kad odraste. On zastane, pogleda ju i kaže - bicikl.
Ona ne shvaća pa joj on objasni - bicikl ne mora ići u vrtić, niti u školu, a ne mora niti jesti tvoje mahune. Ja se nasmijem na sav glas i otrčim kući prepričati sve jutarnje dogodovštine. On me čeka budan, palačinke su na stolu i čaj u najljepšem servisu. Smijemo se biciklima koji ne jedu mahune.
Američke palačinke
1 žlica praška za pecivomalo soli
1 žličica bijelog šećera
2 veća razmućena jaja
20 g otopljenog i ohlađenog putra
225 g brašna
300 ml mlijeka
Svi sastojci se trebaju pomiješati zajedno u glatku, gustu smjesu. I onda ispeći na tavi (najbolje na malo putra). To su palačinke. Kaj ste mislili?
Divan post, bas si me nasmijala
ReplyDeleteBaš mi je drago, hvala ti :)
DeleteNije mi baš bio jasan naslov posta, ali kad sam pročitala tekst, ne mogu se prestati smijati. Dovoljno je da zatvorim oči i mogu zamisliti tog dječačića, lol
ReplyDeletePalačinkice izgledaju preslatko, a sigurno su i takvog okusa
I ja sam se smijala ko luda, volim kad mi tako počne dan :)
Deleteheehhe, koja dobra prica.. bas treba zapisivati te price koje cujemo u prolazu.. stvarno se svasta moze cuti =))
ReplyDeletenegooo, odakle ti ove slike sa pijace? nije valjda da se u zg-u prodaje u evrima?
Korki - tržnica u Greveu, u Toskani. Kod nas se još uvijek drže kune ;)
DeleteDečak je car :-) Nisam baš ljubitelj ovih palačinki al slika je takva da sam poželela da gricnem!
ReplyDeleteOh, ja sam baš ljubitelj svih vrsta palačinki...ne biram :)
DeleteOvakvi postovi osim osećaja divote u meni bude i malo tuge jer smo predaleko. Da nismo, ja bi ovu priču čula uz neki ovakav doručak! :)
ReplyDeleteAl dobro, ne bunim se, volim je i na ovaj način čuti.
Sva sreća na viberu, facebooku, skypu i ostalim čudima moderne tehnologije pa si uspijemo kolko tolko ispričati sve dnevne događaje. Zamisli da toga nema, morale bi si pisati pisma? :)
DeleteSimpa pričica :)
ReplyDeleteHvala ;)
DeleteHe, he, svašta čujem od djece, nama je smijeh svaki dan, stalno imaju neke provale. Ah palačinkice, a tek ovaj servis...
ReplyDeleteTrebalo bi knjigu napisati ;)
DeleteMiceki mali, predobri su svojom logikom.
ReplyDeleteSlažem se :)
DeleteNe kužim ove ljude što pišu da nisu odmah skužili naslov dok nisu pročitali...
ReplyDeleteja sam na primjer odmah shvatio, čak i bez čitanja :)
...i bez ruku.........
zaista zgodna pričica..
rekao bih zgodna DIDASKALIJA ali ne sjećam se više kaj je to .
pozz
Imala sam nekad susjede Milune, ne znam imena al znam da su imali lovačkog psa?
Deleteto smo bili mi ako si bila na ili oko Pantovčaka.:)
Deletedječja mašta je divna i tako nevina, uživam u tim njihovim biserima.
ReplyDeleteservis je divan kao i palačinkice!
Hvala ti Tamara. ;)
DeletePriča je odlična, a djeca me uvijek razvesele sa svojim idejama i zaključcima ! Naslov posta si savršeno odabrala, vjerujm mi da od kada sam ga pročitala ne prođe dan da u nekoj situaciji ne spomene da "bicikli ne jedu mahune" :) A ako je birati što bih jela onda bi to bile ove palačinkice, lijep doček nakon šetnje i lijepe i odlične palačinke, sviđaju mi se ove Američke, male i pomalo debeljuškaste :)
ReplyDelete