Pages

Thursday, March 5, 2015

Gozba.

Budim se rano, još je mrak... Odlazimo na zelenu tržnicu, u neki paralelni svemir gdje su svi sretni i nasmijani uprkos ledenom vjetru i činjenici da još nije pet sati. Ne znam jel zbog mirisa (a miriše nestvarno), ili zbog ljepote svog tog cvijeća, ili samo imaju najbolju kavu ikad. Sa svih strana čujem smijeh, dobacivanja između prodavača i škripu starih kotača na pokretnim policama cvijeća. A onda počinjem čuti i glasove samih biljaka, zovu me da odaberem baš njih. Najmilozvučniji su bili eukaliptus, bršljan, zumbuli i tulipani.


 

Odem do placa, tu su već ljudi malo ozbiljniji ali meni je već današnji ton određen. A i kao da je već proljeće. Uzimam rotkvice i mladi luk, malo matovilca i potočarku i jurim doma. Stavljam topiti čokoladu, dodajem cimet, ribam đumbir i klinčiće. Torte se peku lagano, jedna za drugom. Radim ručak za prijatelje i one koji će mi, osjećam, to tek postati. Puštam muziku, radim stol, vadim vina... Zvono! Ulaze punih ruku, smiju se. Ja im pružam ruku, a oni me grle. Sjedimo, jedemo i pijuckamo, dogovaramo zadnje detalje.







Ujutro se budimo i primamo posla. Čini se da svatko zna što radi (na iznenađenje mog muža) i prije nego se snađemo - nalazimo se u bajci. Dok smo radili u kuhinji postavljena je kulisa za koju sam poželjela da nam uvijek ostane u stanu. Umorni smo ali prije svega uzbuđeni pa ne primjećujemo bolna leđa i stopala. Šminkamo se, uređujemo, palimo zadnje svijeće. Cijeli stan miriše i sada mi se već čini da ništa ne može poći po zlu.




Gosti se uključuju u priču kao da su oduvijek i trebali biti u njoj, da sam birala glumce u tom filmu - nikada ne bih tako dobro odabrala... Odem na balkon, zatvorim vrata i samo promatram lica - ne čujem što pričaju, samo vidim da se smiju. Odahnem. Potpuno sam mirna i znam da je to sreća: Gozba je ona mala kockica koja je falila u mom mozaiku...






Gozbu čine naši stari prijatelji Nevena i Miljan, Ivana, naši novi prijatelji Mala Iv (koja je stvorila kulisu od malo špage, bijelog papira, par boca i par svijeća) i Sonja (koja je razlog što nam ne morate vjerovati na riječ- sve fotografije su nevjerojatne i sve su njene) i, ne zaboravimo, naš majstor Đole, odgovoran za vinsku kartu. Čitajte ga, čovjek zna što govori. A naravno, moramo se zahvaliti i prijateljima Gozbe koji su nam poklonili stvarno vrhunske namirnice- Mesnici Čućković za najfiniju porchettu koju smo imali prilike probati (a kamoli pripremati), vinariji Roxanich (koju, vjerujem, ne treba posebno predstavljati- uostalom, njihova vina govore sama za sebe) i Eko Severu (najstarijem, a ujedno i najmodernijem dobavljaču ekološki uzgojenog povrća). Od srca hvala. I šećer na kraju, hvala svim gostima koji su bili toliko pozitivni, neposredni i u svakom pogledu predivni da još uvijek ne možemo vjerovati našoj sreći!




 


38 comments:

  1. Divno postavljen stol i prekrasne fotke; Vrijeme provedeno u uzivanju u drustvu, hrani i vinu zraci iz posta i fotki.

    ReplyDelete
  2. Nisam ni sumnjala da će sve ovako divno izgledati! Foozdi touch mi deluje preukusno :)
    Nadam se da se vidimo na nekoj od narednih Gozbi :)

    ReplyDelete
  3. Neopisivo mi je drago što sam mogla sudjelovati na Gozbi i sve Vas upoznati:)- Super, super je bilo!

    ReplyDelete
    Replies
    1. I nama Petra! Nadam se nekom skorom druženju ;)

      Delete
  4. Samo ću napisati, koji smo mi srećnici! :)
    Divo si napisala post Ana <3

    ReplyDelete
  5. Replies
    1. Hvala! Jako sam sretna što je Sonja na svojim fotkama tako dobro dočarala tu bajku...

      Delete
  6. Bravo curke i dečkovi, stvarate jednu predivnu priču- projekt-destination-vezu...kako god da ju definirali :)) izgleda bas ko bajka....želim detalje kad se vidimo :))

    ReplyDelete
    Replies
    1. Jedva čekam da se vidimo da ti sve pričam ;)

      Delete
  7. Sve si rekla, divno rekla... a meni je još ljepše saznati sve iz vaše organizatorske perspektve!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala Ana! Ponavljam, ništa od toga ne bi bilo da nismo imali tako dobre goste ;)

      Delete
  8. Sve je taaakooo lepo... I ljudi, i ambijent, i hrana... Nadam se da cemo i mi jednom biti deo Gozbe. :)

    ReplyDelete
  9. Fotke su krasne i odlično su prenijele atmosferu! Posebno mi se sviđa kako je postavljen stol, i klopa narafski :)

    ReplyDelete
  10. Sve je savršeno i nestvarno. Svaka čast! Toplina zrači iz svake fotke

    ReplyDelete
  11. Naježih se sada dok sam čitala :) A posebno mi je ovo super "Ja im pružam ruku, a oni me grle". Baš je tako bilo :D

    ReplyDelete
  12. Oduševljen sam, predivne fotografije. :)

    https://breadwithstrawberryjam.wordpress.com

    ReplyDelete
  13. Divan post! Sve tako divno izgleda. Detalji tvoga stana su mi prelijepi.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala. Moj suprug smatra da detalja već ima puno previše ali ja si ne mogu pomoci :)

      Delete
  14. bas mi je zao da nisam mogla biti dio te price.. nadam se jednom nekad u buducnosti =)) mozda onoj proljetnoj ;)

    divota jedna!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hej, baš bi mogla doći na proljetnu! Naravno, ako ćeš biti u blizini ;)

      Delete
    2. nazalost necu tada biti na balkanu.. planiram biti tamo kroz mjesec dana, tako da planiraj druzenje ;)

      Delete
  15. Ana... Kao što rekoh, skroz sam se raznežila i sada ponovo čitam onaj deo ''Ulaze punih ruku, smiju se. Ja im pružam ruku, a oni me grle.''... ♡ Hvala vam što ste bili tako predivni domaćini, što ste oberučke prihvatili veselu gomilicu nas i naših stvari i ideja i što ste svojim šarmom i talentom ulepšali Gozbu barem duplo. :*

    ReplyDelete
    Replies
    1. Draga, rado ćemo vas ugostiti uvijek, samo nam dođite ;)

      Delete
  16. Tu bajku sam letos doživela!
    Hvala ti što si tako opisala da se osećam kao da sam i kod vas bila!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala Vesna! Nadam se da ćemo se na nekoj Gozbi jednom sresti ,)

      Delete
  17. Fotografije govore o predivnom doživljaju. Sve deluje potpuno bajkovito i opušteno. Hrana? Mmmm... blago vama. Porekta, porketa, porketa... - zvoni mi u glavi dok pišem komentar. ;)
    Bravo za Gozbu! Bravo za sve vas!
    Puno pozdrava.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala! S porketom sam se mučila tjednima prije Gozbe i mislim da sam ju dovela do savršenstva, bila je mljac...

      Delete
  18. Divno :) Krasan post i sjajne, fotke :) Ono, gušt vas je vidjeti ovako a mogu misliti kako je sve to bilo uživo :)
    Bravo i za ideju i za izvedbu.

    ReplyDelete
  19. Kao i uvek, prelepo. Nijednom me niste razocarali, sto hranom,sto dekoracijom i naravno fotografijom. A moze li recept za to pecenje? Pozdrav

    ReplyDelete