Najgore ljeto 2013.

Kako uopće početi? Možda najbolje isprikom Vama, vjerni čitaoci. Neodgovorno smo Vas ostavili na cjedilu više od mjesec dana. Samo možemo zamisliti kako Vam je bilo bez naših poučnih priča, vrckavih anegdota i slasnih recepata.

Apsolutno najtalentiranija manekenka zaslužuje jedan cijeli post, morali smo biti pravedni i dati svakom četveronošcu po jednu fotku.

U slučaju da niste počinili samoubojstvo zbog nedostatka naših postova, eto nas ponovo s Vama! Nemojte misliti da smo se opuštali i ljenčarili tijekom ljetnih praznika. Nemojte slučajno misliti ni da nam je godišnji toliko trajao. Jednostavno smo se morali odmoriti od svog tog istraživanja. Hedonizma. I dalje imam osjećaj kako još uvijek nismo ovladali njime, i da se treninzi i istraživanja moraju nastaviti. Zauvijek.
 

Do nekih zaključaka ipak smo došli. Zapravo, ja sam. Moja životna partnerica do tih stvari dolazi nekako instinktivno. Niti ne dolazi, one su već iskonski u njoj. A ja, alijeniziran, urbaniziran i moderniziran, moram do njih doći analizom i dedukcijom. Netko bi ove retke mogao protumačiti kao da svojoj suborkinji govorim da je staromodna seljanka, ali ne. Ili ako da, govorim to s divljenjem, ljubavlju i možda malo zavisti.

Dok ja razmišljam što bi nakon doručka pasalo za osvježiti se, ona već donosi ledeni rosé iz garaže. Bez obzira što je pola 11. Ja se ispak spotaknem na te konvencije, kojima ona nikako ne dozvoljava diktaturu. "Pa možda je malo prera..." mrmljam sebi u bradu, svaka riječ sve tiša, dok zadnju niti ne izgovorim do kraja jer već udišem iz čaše koja se nekako, sama od sebe, približila mom nosu.

A mislim da ima i nešto u tom mjestu podno Velebita, nešto univerzalno. Nešto što nas sve stavi na istu frekvenciju, ili barem vrlo sličnu, kompatibilnu. Svi titramo vrlo harmonično. I stalna postava, i kumovi, i blogerski kumovi koje smo konačno upoznali i kojima šaljemo veliki poljubac, pa čak i oni koji inače preferiraju aktivniji turizam. A mislim da psi već to dobro znaju. Sve nas Velebit ujednači i dovede pred ono što je zaista važno. A to je hladni rosé u pol 11.

Given to fly.

Seriously guys, too cold, i'm getting out.

I can make you do whatever i want, you know that, right?

Oh damn, even the sticks taste better here!

Perseverence.

The usual fare.

Also the usual fare. Oh, to be usual everyday!

"Acorns were good until bread was found." Francis Bacon

Oh, OK. If there's nothing better...

Almost forgot dessert.

And the rosé, mustn't forget the
rosé...

Prepared...

...but no for leaving.