Znak za sreću.

Jednom me je davno uhvatila golema tuga. Tuga nemjerljiva, neopisiva riječima. Bol kojoj nema lijeka. Samoća kojoj niti cijeli grad ljudi ne pomaže. Suze kojih više niti nema.

Odlučim potražiti sreću. Tražim ju po već prehodanim ulicama, praznim parkovima i punim trgovima. U izlozima i licima punim suosjećanja. Tražim ju po barovima, šankovima, nije niti tamo. Tražim ju na placu koji je uvijek znao izmamiti osmijeh. Uzalud, sreće nema. Odlazim na more, nadajući se da je možda samo skoknula u južnije krajeve, pa idem i ja za njom. Nisam je našla ni u ulicama staroga grada, uz svu vrevu i salve smijeha, uz svo veselje tih ljepljivih noći, shvatim da nije niti tamo.

Idem dalje. Pakiram kofere i odlazim u zemlju sunca, crnog vina i strasti, sigurna da sam na dobrom putu. U nekom trenutku mi se učini da je vidim, ali onda nestane toliko brzo da nisam sigurna da li sam ju možda samo sanjala.

Jedno jutro, šetajući po moru lišća - pomislim kako bih mogla kupiti sreću. Ući ću u dućan i kupiti je, koliko god da košta. Ne mora biti trajna, neka prođe, neka vrijedi makar 6 mjeseci. To i napravim. Uđem, platim i odem. I već mi se učini da sam bolje. Da u odrazu izloga pored kojeg prolazim primjećujem sramežljivi smješak na svom licu. Da sam ponosna na sebe kako sam nadmudrila zlu sudbinu.

Sudbina ili ne, te sam godine upoznala svoju srodnu dušu. Mog privatnog izmamljivača smješaka. Moju stijenu i utočište ©. A privremenu tetovažu koju sam skupo platila nosim i dalje. Trebala je nestati kroz par mjeseci al nije. Stoji tu i ne mrda. Sreća koju sam kupila u obliku kineskog znaka ne znači ništa. Kinezi mi se smiju u brk, taj znak niti oni ne prepoznaju (ili su prepristojni da kažu). Shvatila sam, njima možda ne predstavlja ništa, ali mene podsjeća da nekad i ljubav vreba iza ugla.
Sretan Božić, ljube vas Foozdarije!

Mamin kuglof

Sve mjere i postupci su iz sjećanja
500 g brašna (pola oštro pola glatko)
paketić kvasca
kakao u prahu po želji
100 g putra
4-5 žutanjaka
100 g šećera
vanilin šećer
malo soli
malo mlijeka
grožđica po želji
malo soka i korice od limuna
šećer u prahu

U maloj posudi zagrijati kvasac i mlijeko. Dodati smjesi koju žličicu brašna, a ostatak prosijati u veliku posudu. Dobro promiješanu smjesu s kvascem, bez grudica, dodati brašnu i žustro miješati drvenom kuhačom (od stijenke). Dodati sve ostale sastojke osim kakaa, dobro umijesiti i pustiti da se diže na toplom, otprilike 40 minuta. Nakon što se digne, odvojiti tijesto na dvije i jednu trećinu. Veći komada razvaljati i posuti groždicama. U preostalu trećinu umijesiti kakao, i također razvaljati i posuti grožđicama.
Plahtu smeđeg tijesta staviti na bijelo, i zajedno ih zarolati u štrucu koju treba onda položiti i namjestiti u namašćeni kalup. Pustiti da se tijesto još digne u kalupu (na toplom, oko pola sata).
Peći na 180 oko 45 minuta.