Jel čuješ muziku sa svakog ugla? Ja ti moram reći da imam osjećaj da me boli kad odlazim...
Sjedim jučer u gradu, taman je popustila vrućina, i razmišljam o svemu što je rekla. Istina je, i meni je Zagreb najljepši u rana ljeta. Volim ga kad je ljepljiv i miriše na lipu. Volim ga kad je pun jagoda. Volim ga u rana jutra i volim ga do dugo u noć. Volim ga kad vidim nju i njega kako se drže za ruke i poljube u hipu da ih nitko ne vidi. Volim svaki ljetni pljusak koji mi smoči noge i dozvoli mi miran san te noći.
Volim ga kad sjedimo i pijemo hladno vino. Oh, i kad su čaše orošene. Volim ga kad se smijemo dok ona maže paštetu od bakalara na prepečeni kruh. Volim ga jer sam tu upoznala i njega, vječnog dječarca s nekoliko sijedih koje su mu prošarale gavran crnu kosu.
Volim ga kad se nađemo nakon dugih zima. Ljeti je nekako lakše naći se i voljeti se isto kao i prije 20 godina. Volim ga bez svih slojeva robe na sebi, s tek pokojom kapljom znoja na čelu. I da, volim otići iz njega, volim čak i da me ne bude, pa se onda vratiti i promatrati ga opet kao da mi je prvi put.
Panna Cotta
1 l vrhnja za šlag100g šećera
1 mahuna vanilije
oko 4 žličice želatine u prahu
90 ml hladne vode
Zagrijte vrhnje i šećer u tavi. Sastružite sjemenke iz vanilije i ostavite ih zajedno s mahunom u smjesi na trideset minuta. Ponovno zagrijte.
Želatinu uspite u vodu i stavite da odstoji 5-10 minuta. Jako toplu panna cottu ulijte u želatinu i miješajte dok se u potpunosti poveže.
Podijelite u 8 zdjelica koje ste prethodno malo nauljili s nečim bez okusa. Panna cotta se treba dobro ohladiti, barem par sati. Nakon hlađenja prođite tankim nožem uz rubove zdjelica kako bi mogli izvaditi panna cottu.
Čime sve upotpuniti i ukrasiti, to bi tražilo sam svoj post. Ali naravno da nećete pogriješiti s bilo kakvim voćnim coulis-em, čak ni s medom ili javorovim sirupom.
Kad riječi taknu kao ove tvoje to je znak da su napisane od srca. I da mi je drago, i da poznam taj osjećaj... Divno, opet sam se naježila, znaš!
ReplyDeleteUmalo zaboravih komentirati pana cotu, koja je krasna, i slike, baš idu uz priču... Ma sve mi se sviđa. Jako.
Baš sam sretna što imam toliko srodnih duša :)
DeleteSuper mi je kad doslovce ne znam kaj napisat..kad to napišeš tako da mi se samo razvuče osmijeh i budem baš baš sretan.. VOLIM!
ReplyDeleteJa sam sretna kad si ti sretan :)
DeleteDivan tekst - čak mi je pomalo i žao što ne živim u Zagrebu kad je kod vas opisan s toliko ljubavi. Fotke panna cotte su odlične!
ReplyDeleteSigurna sam da je svakom njegov grad najljepši, barem ponekad :).
DeleteVolim kada ljudi vole! Panna cotta izgleda bozanstveno!
ReplyDeleteHvala! Panna cotta je božanstvena, pogotovo s obzirom na uloženo vrijeme i trud koji je zbilja minimalan.
DeleteSvakog ljeta dodjem u Zagreb, najvise dan ili dva. Volim prosetati, popiti kavu, svratiti na kolace, svratim u knjizare da vidim sta je novo i tako. Lijepo si sve napisala, a panna cotta je divna :)
ReplyDeleteBilo bi mi drago da se u nekom od tvojih sljedećih putovanja vidimo ;)
DeleteJa cu se samo nadovezati sa jednim velikim VOLIM...
ReplyDelete<3
DeleteI ja ga volim. A volim i panna cottu.
ReplyDeleteUvijek mu se vraćam i uvijek mi je lijepo u njemu, onda kad sam studirala i sada kada imam djecu...
ReplyDeleteVolim ga i ja.....volim ! A volim i kako si ovo predivno napisala ! Volim i panna cottu, baš ovakvu kako si je napravila !
ReplyDeleteSad već mogu razumeti šta osećaš za Zagreb, jel, sad kada sam domaća.
ReplyDeleteIma nešto posebno u njemu, nekako mi je blizak a tvoja priča čini da ga volim još više.
I tvoja panna cotta i svi vi Zagrepčani što ste mi se uvukli u srce :)
Kakav post! Od prvog do poslednjeg slova, volim :D
ja sam jedna od onih tajnih obožavatelja koji prate blog predano, u tišini. divan je, divni ste. dajte mi neki private kontakt nešto vas trebam.
ReplyDeleteVolim kada ljudi vole! Sebe, druge, dobru hranu, svoj grad. Llubav. Sta ce ti vise!?
ReplyDelete