Nešto kasnije ustanem, ne palim svijetlo, navučem na sebe prvo što nađem i probudim još usnulu Lou. Prepustim joj da vodi šetnju. Hodamo sporo, razgledavamo svaki haustor i svako zvono na njemu. U ulici već danima snimaju film, zastanem pa zamišljam o čemu se radi, tko glumi, kakav je stan, kakvi su kostimi. U pekari kupim jedan, još vrući, baguette.
Dođem doma - pristavim čaj, skuham jaja, iscijedim sok od naranči. Izašlo je sunce, ono pravo proljetno sunce koje grije, a kasna je jesen. Vrijeme se igra. Doručkujemo i pričamo o planovima za danas. Zamotam mu fini komad kolača za poslije, mašem sa prozora kao u starim američkim filmovima. Malo kasnije, dok radim krevet, naiđem na njegovu poruku na jastuku pa se nasmijem na sav glas. Samo četiri riječi - Sutra idemo u Veronu.
Za put sam nam napravila tramezzine, da jedemo kao Talijani. Pojeli smo ih prije Trsta jer uvijek kad putujemo jako smo gladni, jeli tako? I još sam napravila ove prefine keksiće od zobenih pahuljica i sušenih marelica. Za svaki slučaj, da se nađu. Njih smo riješili do Verone. Glupo bi bilo nositi hranu po gradu -rekao je. Apsolutno, složila sam se. Uostalom, taman smo došli na vrijeme za ručak.
Fini keksići:
- 155 g brašna
- 5 g praška za pecivo
- pola žličice soli
- 180 g zobenih pahuljica
- 170 g putra, na sobnoj temperaturi
- 180 g smeđeg šećera
- 2 velika jaja
- 1 žličica ekstrakta od vanilije
- 200 g sušenih marelica, nasjeckanih na manje komadiće
- 170 g čokolade za kuhanje
U zdjeli pomiješajte brašno, prašak za pecivo, sol i zobene pahuljice.
Dobro u mikseru povežite putar i smeđi šećer, i doajte istučena jaja i vaniliju. Pomiješajte zajedno sa suhim sastojcima i umiješajte marelice i komadiće čokolade (ili štogod vam drugo padne na pamet). Ohladite tijesto barem pola sata, a može i preko noći (može se i smrznuti tijesto). Zagrijte pećnicu na 190 i na pleh s papirom za pečenje stavljajte po žličicu tijesta. Pecite dvanaestak minuta dok ne dobiju željenu boju i ohladite ih prije posluživanja (ako je ikako moguće).
Dobro u mikseru povežite putar i smeđi šećer, i doajte istučena jaja i vaniliju. Pomiješajte zajedno sa suhim sastojcima i umiješajte marelice i komadiće čokolade (ili štogod vam drugo padne na pamet). Ohladite tijesto barem pola sata, a može i preko noći (može se i smrznuti tijesto). Zagrijte pećnicu na 190 i na pleh s papirom za pečenje stavljajte po žličicu tijesta. Pecite dvanaestak minuta dok ne dobiju željenu boju i ohladite ih prije posluživanja (ako je ikako moguće).
bajka... toliko je lepo - i priča, i zalogaji
ReplyDeleteHvala puno. Uvjerena sam da bi vam keksići bili jako fini ;)
DeleteOjme romantike! Mumsi, nikad nas više nećeš prevariti! :D
ReplyDeleteMeni je ceo ovaj post kao neki film!
On je romantik i pol, ne znam kako te je uspio sve ove godine varati :)
DeletePredivno <3
ReplyDeleteHvala Ana! <3
Delete:)
ReplyDelete<3
DeleteDivno, divno, i priča, i Verona i keksići.......ma baš su dobri ! :)
ReplyDeleteHvala Branka! Verona je divna, apsolutno nas je očarala.
DeleteLijepa priča, baš ste mi slatki!
ReplyDeleteKeksići su predobri, neki dan sam radila nešto slično, samo bez zobenih :)
Hvala! Ja sam u zadnje vrijeme počela više koristiti pahuljice i u ovim keksima su mi fantastične.
DeleteRomantičan i krasan uvod, a keksići se ne bi stigli ni ohladiti
ReplyDeleteKrasna romantična priča!
ReplyDeleteTi baš divno pišeš. Uživam čitajući...
ReplyDelete