Pages

Tuesday, October 23, 2012

Super Gran



Kao mala, mislila sam da moja baka ima supermoći. Sada je sve jasnije da sam bila u pravu. Još uvijek ih ima. Fantastično nosi svoje 93 godine na, ne baš ispravnim, ali vrlo jakim leđima. Čita bez naočala, penje se i spušta stepenicama od kojih se ja svaki put uspušem kao ođak star i garav... Naređuje svojim kolegama i kolegicama u domu poput generala (malo i podsjeća na generala Pattona), glavni je šef. A nigdje to nije toliko izraženo kao u kuhinji. Tamo strogo organizira svoje sustanare u dobro podmazanu kulinarsku mašinu, gromko viče naredbe i kontrolira rezultate. Tako žestoko upravlja kuhinjom, komandira takav respekt da se nakon nje Gordon Ramsey čini gotovo umiljat. Ali ipak, sve sama dovršava. A zapravo vrlo često i otjera šegrte od stola kako bi zadatak obavila kako spada.


U zadnjih par naših posjeta, odlučila je prenijeti neka bazična znanja na mene. U tim slučajevima, kuhinja je prazna, nitko ni blizu ne može, samo nas dvije i velika, skromno opremljena kuhinja. Ja mislim da ona u životu kuharice pročitala nije, nikad recept pogledala. Vaga? Molim vas lijepo. Par lonaca, veliki stol, koja kuhača i jake ruke. Prešućujem sve stvari u našoj kuhinji koje smatram neophodnima, i gledam ju kako veselo ali žustro mjesi tijesto. Ovaj put na redu su bili knedli sa šljivama. Sve je od oka, nikakve mjere mi niti ne zna reći. Naravno da je tijesto savršeno. I brzo gotovo. Koncentriram se da uspijem i održavati razgovor s njom, i barem približno popamtiti sve važno. Uglavnom, uz moju minimalnu pomoć (ne možeš to pratiti) nabrzinu je napravila dvadesetak knedla za nas, a onda se bacila napraviti još za njih u domu.


Oduvijek joj je hrana bila važna no nije bila prioritet, o tome se nije toliko razmišljalo kao danas. Ali ona ide ukorak s vremenom, počela je eksperimentirati. Nedavno mi je uzbuđeno javila kako je potpuno obnovila stari češku kolač sa šljivama i da mi mora pokazati sljedeći put. Vjerujem da bi se ekipi u Masterchefu gaće zatresle da im se ona pojavi u studiu, a ja se ne bi iznenadila niti malo da mi javi da se razmišlja prijaviti. Zato koristim svaki mogući trenutak da učim od nje, jer tko zna, možda ju otkrije chef nekog finog restorana i ja više neću imati besplatnu poduku...


Naravno, ne moram ni reći da su knedli nevjerojatni. Znam da sigurno veliku ulogu igra nostalgija, ali uvjerena sam da bi i nekome iz Japana bili odlični. Mislim da govore univerzalnim jezikom.


6 comments:

  1. Nedavno sam kod jedne blogerice citala pricu o kuglofu. Ista prica: najbolji kuglof na svijetu, nona sve to iz glave. Na kraju su blogerica i njen prijatelj (unuk u ovoj konstelaciji zvijezda) dobili recept tako da su vagali ono sto je ostalo u vrecicama i racunali razliku :D <3 za nonu i knedle!

    ReplyDelete
  2. Izgleda da bi tako i ja trebala, u suprotnom bi u mojoj tekici sa receptima moglo pisati samo - vidiš otprilike kolko ti treba...i tako za svaku namirnicu!

    ReplyDelete
  3. Divan i dirljiv post! Te opasne :) bake stvarno osvajaju :)
    Sigurna sam da su knedle savršene!

    ReplyDelete
  4. Bravo za baku!!! Iskoristi sve što ona zna, to je stvarno neprocenjivo!!
    Meni je tako žao što se nisam interesovala za kuvanje kada mi je baka bila živa...A sad bih je pitala 1000 stvari:)
    Divan, divan post! Punoooo pozdrava baki šaljem!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala cure, drago mi je da vam se sviđa. Obavještavat ćemo vas i dalje o bakinim gastro podvizima. Sljedeće na redu su - buhtle!

      Delete
  5. Knedle sa šljivama!!!Moja najdraža sestra ih zove "kraljicom deserta". Ja tu titulu dajem palačinkama, ali knedle su im jako blizu. Naravno,samo ako su baš savršene kao bakine!
    Zavrni rukave sa chef bakom što češće, ti "bakini okusi" ostaju zauvijek u ustima i uvijek nas neka druga jela podsjećaju na njih...

    ReplyDelete