Pod čeličnim nebom.

Ponovno sivilo. Pod čeličnim nebom, kako kaže staro remek-djelo video igara. Meteopat sam, i ne mogu pobjeći. Nebo je čelično kud god da pogledam. Osjetim i miris starog željeza u zraku. I ceste su mokre. Pločnici su blatni, prljavi. Hladno je. Cipele i preduge hlače su okaljanje tom emulzijom rose, smeća i tmurnih osjećaja. Kotači bicikala bacaju kapljice koje pokušavam izbjeći, ali usporen sam kao i oblaci. Rezigniran i zmazan, sjedam u hladan auto. Prisilno se koncentriram, misli, pritisnute teškim nebom, se skrivaju negdje na podu, na najnižoj točci. Nekad ni muzika, koja napokon počne svirati nakon svih nepotrebnih prenemaganja na displeju ne pomaže. Nekad je jednostavno nemoguće podići psihu s poda, rastvoriti je natrag u ono što bi trebala biti, toliko je stisnuta čeličnim nebom. Nekad, usudim li se to izreći, ni supružnica nije tamo da pomogne.

Ali, ne proživi se nekoliko desetljeća kao meteopat (čini mi se da bi metereopat trebao biti onaj koji pati od pada meteora ili nečaga vezanog za meteore, ako netko zna- komentar) bez ičega naučenog. Ima puno stvari koje pomažu. Muzika, definitivno. Skoro uvijek. Dobra partija na parketu ili terenu. Uvijek. Ali ne igra se često ponedjeljkom ujutro. Rijetko, rijetko se igra, nije dovoljno (a i kad se igra nije svaka partija dobra). Onda, o boljoj polovici bi bilo deplasirano uopće govoriti. No, nekad ni ona nije najbolje volje. Okrenimo se, ipak je ovo blog o, hrani.

Dakle, comfort food. Ovih dana redovito je trebalo utjehe, morali smo je i zamrznuti da bude spremna u trenutku. Mislim da ima nešto u jelima koja se jedu žlicom. Koja su vruća i gusta i hranjiva i fina. I podsjećaju na nekad, na onda. Grah. Bažul. Fažol. I samo ime mi zvuči nekako čvrsto, podržavajuće, utješno u svojoj dugovječnosti. Obloži sve potrebne stijenke iznutra (izvana su već dobro obložene), proširi toplinu ojađenim tijelom i duhom, daje snagu do slijedeće dobre stvari, dobre partije ili dobrog obroka (ili do pogleda na najdražu, ne mogu vjerovati da to stalno zaboravljam).

Acrobatie nas je podsjetila na ovaj bezvremeni klasik, ovaj eliksir sreće i dobre volje. Hvala joj na tome.

Grah-eliksir

1 kg graha
5 l vode
1/2 glavice crvenog luka
1 lovorov list
suha rebarca, kobase ili buncek
pasata (od paradajza, naravno)

Za zapršku

1 dl ulja
10 dg špeka
10 dg glatkog brašna
1 češanj češnjaka
1/2 glavice crvenog luka
malo crvene paprike

Grah prokuhajte i ocijedite, u novu vodu dodajte luk, lovorov list, meso i žlicu pasate. Kuhajte sat i pol. Za zapršku na ulju prepržite kockice špeka i brašno, dok ne požuti. Onda ubacite sitno sjeckani luk i češnjak, isto dok požuti. Dodajte crvenu papriku i začine po ukusu. Sve dodati u kuhani grah, i kuhati još petnaestak minuta.