Pages

Tuesday, October 30, 2012

Pod čeličnim nebom.





Ponovno sivilo. Pod čeličnim nebom, kako kaže staro remek-djelo video igara. Meteopat sam, i ne mogu pobjeći. Nebo je čelično kud god da pogledam. Osjetim i miris starog željeza u zraku. I ceste su mokre. Pločnici su blatni, prljavi. Hladno je. Cipele i preduge hlače su okaljanje tom emulzijom rose, smeća i tmurnih osjećaja. Kotači bicikala bacaju kapljice koje pokušavam izbjeći, ali usporen sam kao i oblaci. Rezigniran i zmazan, sjedam u hladan auto. Prisilno se koncentriram, misli, pritisnute teškim nebom, se skrivaju negdje na podu, na najnižoj točci. Nekad ni muzika, koja napokon počne svirati nakon svih nepotrebnih prenemaganja na displeju ne pomaže. Nekad je jednostavno nemoguće podići psihu s poda, rastvoriti je natrag u ono što bi trebala biti, toliko je stisnuta čeličnim nebom. Nekad, usudim li se to izreći, ni supružnica nije tamo da pomogne.


Ali, ne proživi se nekoliko desetljeća kao meteopat (čini mi se da bi metereopat trebao biti onaj koji pati od pada meteora ili nečaga vezanog za meteore, ako netko zna- komentar) bez ičega naučenog. Ima puno stvari koje pomažu. Muzika, definitivno. Skoro uvijek. Dobra partija na parketu ili terenu. Uvijek. Ali ne igra se često ponedjeljkom ujutro. Rijetko, rijetko se igra, nije dovoljno (a i kad se igra nije svaka partija dobra). Onda, o boljoj polovici bi bilo deplasirano uopće govoriti. No, nekad ni ona nije najbolje volje. Okrenimo se, ipak je ovo blog o, hrani.


Dakle, comfort food. Ovih dana redovito je trebalo utjehe, morali smo je i zamrznuti da bude spremna u trenutku. Mislim da ima nešto u jelima koja se jedu žlicom. Koja su vruća i gusta i hranjiva i fina. I podsjećaju na nekad, na onda. Grah. Bažul. Fažol. I samo ime mi zvuči nekako čvrsto, podržavajuće, utješno u svojoj dugovječnosti. Obloži sve potrebne stijenke iznutra (izvana su već dobro obložene), proširi toplinu ojađenim tijelom i duhom, daje snagu do slijedeće dobre stvari, dobre partije ili dobrog obroka (ili do pogleda na najdražu, ne mogu vjerovati da to stalno zaboravljam).


Acrobatie nas je podsjetila na ovaj bezvremeni klasik, ovaj eliksir sreće i dobre volje. Hvala joj na tome.

Grah-eliksir

1 kg graha
5 l vode
1/2 glavice crvenog luka
1 lovorov list
suha rebarca, kobase ili buncek
pasata (od paradajza, naravno)

Za zapršku

1 dl ulja
10 dg špeka
10 dg glatkog brašna
1 češanj češnjaka
1/2 glavice crvenog luka
malo crvene paprike


Grah prokuhajte i ocijedite, u novu vodu dodajte luk, lovorov list, meso i žlicu pasate. Kuhajte sat i pol. Za zapršku na ulju prepržite kockice špeka i brašno, dok ne požuti. Onda ubacite sitno sjeckani luk i češnjak, isto dok požuti. Dodajte crvenu papriku i začine po ukusu. Sve dodati u kuhani grah, i kuhati još petnaestak minuta.

13 comments:

  1. 'oću lonac bažulja sadaaaa!!!! weltschmerz i jesen, uf...kako točno..

    ReplyDelete
  2. Nisi i ti u depresiji, ne bi to mogla nositi na svojim leđima...

    ReplyDelete
  3. Super blog, baš mi je drago šta sam te otkrila :)
    Uživala sam u cijelom postu!
    Nekad vanjsko sivilo toliko zatupi čovika da ga ništa ne može podignut - možda pokoja zraka sunca, muzika ili partija, ka šta kažeš :)
    Fažol i mi obožavamo, kao dica jeli smo ga sa tjesteninom, no svekrva ga sprema baš ovako i oboje ga volimo :) Super recept!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala ti Majo! S obzirom da smo tek nedavno izašli iz ormara sa našim blogom, drago nam je kad se ljudima sviđa. A pogotovo kad komplimenti dolaze od takve blogerice kao što si ti ;)

      Delete
  4. I mene uvek iz mrtvih digne kuvanje:) Najviše volim u tim trenucima nešto indijsko spremiti. Otkako ne jedem meso pasulj nije ono što je nekad bio pa ga pravim na meksički, indijski...A nekad ga napravim i na naš, na veggie način al to nije to ako nema i glavnog glumca-suvog mesa:)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Draga, uopće ne poznajem indijsku kuhinju. Osim jednog iskustva u Londonu, koje je bilo ok, al ništa posebno, nemam niti šanse probati. Naime, u Zagrebu postoji samo jedan opskurni restorančić u koji se ne usuđujem niti ući, a kamoli jesti pa za novu priliku moram čekati neko putovanje ili učiti od tebe...pusa

      Delete
  5. tijesto od lazanja odlično razvaljano, bešamel i šug prefin, kolač s vanilija sladoledom za 10! dolazim opet pa pitam kad?
    APG

    ReplyDelete
    Replies
    1. Možemo uvesti te večere pod normalu pa cete mi vi biti pokusni kunići...pusa

      Delete
  6. potpuno poznato, sivilo baca u očaj i jedva čekam samo tračak sunca da bi mi bilo bolje
    naravno vrzmajući se po kuhinji mogu neko vrijeme zaboraviti loše raspoloženje, a ovakva hrana je itekako utjeha u ovim danima

    ReplyDelete
    Replies
    1. Drago mi je znati da postoji još takvih kao što smo mi...

      Delete
  7. Grah! Dobro, dobro, odlicno :) ali meni je sad za oko zapao drugi model, sporedna uloga na slici: kobasica. Kako dobro izgleda! Aïe:)PS Mi polaskani da smo citirani ispod ovog dobrog teksta i iznad finog recepta. Hvala :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ako mene pitaš ova sporedna uloga je u mojim očima uvijek glavna ;)

      Delete
  8. ...uhhh..grah i kobase... mislim da ne treba ništa više reći...te dvije riječi govore sve...a bome i mirišu...gladna sam... ;))

    ReplyDelete