Pages

Monday, February 11, 2013

Pijem da se prisjetim.

Otkada smo gurnuti u ralje ultra-profesionalne gastronomije, borimo se s raznim demonima. Velik stres je u pitanju i teško je izaći iz svega toga netaknut. Više se ne čudimo Anthony Bourdainu i ostalim chefovima koji su priznali razne ovisnosti, tražimo način da ostanemo normalni.




Da nas ne ponese velika slava i da se lakše nosimo sa svim zahtjevima koji se postavljaju pred nas  (zato jer smo sada jako in), odali smo se alkoholu. Naravno, domaće proizvodnje. Domaći limoncello. Pomaže kroz sive dane evociranjem sunčane Italije. Dok moj suprug kaže da je jako fin, ali da ipak ne može stalno piti ženska pića (i onda si složi koktelčić), ja pijuckam i prisjećam se predivnog tjedna u Toskani (bez obzira što ga više svojataju južnjaci). A neki piju da zaborave...


Isprobala sam stvarno puno receptura, čak imala i pravog talijanskog šefa da me poduči (njegova verzija se radi s čistim alkoholom i stvarno je za pod šank), ova od Lorraine Pascale mi nekako najviše paše.



Stvarno nema nikakve nauke, najvažnija stvar su, dakako, limuni. Nipošto ne smiju biti špricani, morate biti sigurni da su potpuno prirodni. Ja sam imala sreću da je svekar taman došao iz Dubrovnika sa svježe ubranima iz obiteljskog vrta. Znam, znam, odlično sam se priženila.


Domaći limoncello

300 g šećera
200 ml vode
8 limuna
600 ml votke


Šećer otopite u vodi par minuta na slaboj vatri miješajući. Pojačajte vatru dok ne zakipi i ostavite da se krčka 2 minute.
Limune dobro, dobro operite i osušite. Koru fino naribajte (izbjegavajući bijelu kožu). Maknite sirup s vatre, pažljivo dodajte votku i umiješajte naribane limune. Ulijte u steriliziranu bocu (ili u mašini na najvišoj temperaturi ili u tek prokuhanoj vodi) s dobrim čepom, i ostavite na barem dan. A možete i do tri mjeseca. Što duže stoji to je intenzivniji okus. Procijedite i poslužite ohlađeno, iz frizera.

24 comments:

  1. Uspi jednu za mene - volim aromu i zestinu limoncele.
    Ne znam zasto, ali najvise volim da pijem dok kuham...Tako da sam si stvorila ritual (uz mnoge druge) otvarim bocu vina, sipam u casu i onda pripremam sastojke i pomagala za kuhati. Cheers

    ReplyDelete
    Replies
    1. Dala si mi dobru ideju sa tvojim ritualima;)! Cheers

      Delete
  2. mmmm, moze i meni casica.. mislim da se nazdravi vasim gastro uspjesima, da se razumijemo =)))

    ReplyDelete
  3. Jedva čekam da dođem u Velvet na branč!
    Hej ako ostane koja kapljica ponesite nam da probamo. Mi vamo nudimo domaću dunju ili kajsiju;) Kod nas nema šaje da se nađu neprskani limuni. I uopšte, mi ovde ne pratimo taj organski mainstream. Jedemo isključivo prskano. Nažalost...
    Al biće i kod nas uskoro više njih koji se bave organicom. Valjda.
    Super ste, as usually:) Fotke su <3

    ReplyDelete
    Replies
    1. Kod nas je zaživjela ta scena sa organskim povrčem i voćem iako se na placu i dalje nudi sve i svašta...al ovo je svekar sam brao u Dubrovniku pa znam da bolje od toga ne ide! Čuvam vam jednu flašicu, i ti češ uskoro morat nekako rješavati stres ;)!

      Delete
    2. Grammar nazi says: povrĆe!

      Delete
    3. Ovaj grammar nazi može biti jedino moj muž;)!

      Delete
    4. hahahhaha, znala sam, naravno:)
      Hahahahahahaaaa, evo suze mi idu od smeha:):):)

      Delete
    5. Da, tebi je to smiješno,,,a kak je meni živjeti sa takvim tipom?
      http://www.youtube.com/watch?v=wQfKMSik8MI

      Delete
  4. Rastopim se od miline kad vidim domaće voće!
    Odličan post! nije to kaj je alkohol u pitanju, da ne bi bilo zabune hehe ;)
    Svidja mi se vaš izbor pića, a slike su divne!
    Chin-chin! :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Imamo sreću što nam se i kum počeo baviti organskim vrtlarstvom pa jedva čekam da nam prinese prve rezultate;)

      Delete
  5. Ja se odavno spremam u projekat limoncelo, pa nikako. Divne slike :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Najteži dio je čekanje, a mi smo čekali 2 mjeseca, ali se isplati!

      Delete
  6. Joj, blago svima koji imaju domaće citruse svih vrsta! Ja imam limetu u saksiji i ima dva ploda veličine 7 mm. Valjda će porasti...

    ReplyDelete
  7. Ha, ha...meni ništa doma ne uspjeva! Bosiljak ili menta koji drugima rastu ko ludi kod mene prežive tjedan dva i kaput, ne znam u čemu je problem;)

    ReplyDelete
  8. Pa što ne kažeš, može biti svašta nešto. Loša pozicija (nema dovoljno sunca, propuh, blizina radijatora i slično), loša zemlja, previše ili premalo vode itd.
    Uz to teže je uzgojiti biljke u zatvorenom prostoru nego na balkonu ili u vrtu jer su biljke manje otporne na promijene temperature, propuh i svašta nešto. Na primjer meni se ove godine skoro do kraja posušio fikus samo zato jer sam mu promijenio mjesto.

    Očigledno slijedi mala škola uzgoja začinskog bilja ;)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Sve mi je jasno...Problem je kaj očito bilju ne odgovara pozicija koja meni estetski najbolje odgovara;)! Čekam školicu...

      Delete
  9. Bas pijem probnu casicu koju sam jucer napravio. Ubacio sam jos malo mente i miksao sam absolute vodku i neku tađekistansku. Odlicno je! Sad bi trebalo bacvu toga napravit!

    Pozdravi mi Barry White-a

    Raleljakse

    ReplyDelete
    Replies
    1. Stavi u neku tamnu komoru i zaboravi na to mjesec-dva, bit ce jos bolje;)!

      Delete
  10. Jooooj. Ne valja citati ovakve postove na poslu :) Ne znam da li pre osecam ovo savrsenstvo u ustima, nozdrvama ili kako struji kroz stomak..

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala ti! Ne volim se hvaliti al stvarno je savršen;)

      Delete