Pages

Wednesday, November 20, 2013

Vikend za pamćenje.

Sjedamo u auto i jurimo za Novi Sad. Putem se smješkamo. Pjevamo. Ili on pjeva, a ja pokušavam. Nije za svačije uši. Cijelim putem nas prati magla i slaba kiša, no kad uđemo u Nevenino selo - obasja nas sunce. Ne možemo vjerovati, nismo se niti izgubili. Možda smo nepotrebno izašli sa autoputa i krenuli za Osijek, pa se vrlo dobro snašli i vratili na pravi put, no sve u svemu - vrlo smo dobri. Grlimo se i ljubimo i upadamo jedni drugima u riječ, a Simka i Rudi ne mogu vjerovati koliko im malo pažnje poklanjamo, pa lavežom i skakanjem popravljaju stvar. Stol je već postavljen. Vino se taman ohladilo. Kruh je još topao, kajmak se topi na njemu. Zadnja teglica ajvara je krišom uzeta mami iz špajze, zna da ga obožavamo.



Navečer nam se pridružuje i Miljan - glas razuma, čovjek-strpljenje. Na prvu, njena potpuna suprotnost, no kad malo pogledaš ispod površine, shvatiš da su zapravo isti. Topli, nježni, pametni i duhoviti. Novi Sad je čaroban, kao iz bajke. Šiba nas vjetar, postaje hladno no meni je oko srca toplo. Nalazimo se sa Dejanom i Djoletom i nastavljamo priču kao da se oduvijek znamo. Niti tišina koja se desi tu i tamo ne predstavlja neugodu.  Sve je onako kako treba biti. Baš ništa ne bi u tom trenutku mjenjala, voljela bi da ti momenti traju puno duže. Zaspem potpuno sretna.
 

U jutra nas bude mirisi. Miješa se miris pečene paprike i vatre iz otvorenog kamina. Češnjaka na ulju za kljukušu. Cijeđene naranče. Kruh smo zagrijali pa ne znam jel bolji danas ili jučer tek pečen. Kupujemo kobase u maloj Slovačkoj mesnici za koju Nevenin tata kaže da je najbolja. Simka i Rudi su prošetani, mi možemo za Beograd.


Kao pravi turisti šećemo Knez Mihajlovom pa dođemo do Kalemegdana. Vrijeme je opet na našoj strani. Vjerojatno dva zadnja takva sunčana dana prije no što padne snijeg. Dišemo punim plućima. Ručamo pa pijemo vino pa idemo na još vina. Društvo sretnih ljudi se širi, dolaze Zoka i Ivan kojima osmijeh ne silazi sa lica. Kasnije te večeri neplanirano završavamo na Peđinom rodjendanu. Pa opet red dobrodošlice, smijeha, hrane , vina i sreće. Pucamo po šavovima, a najviše od zadovoljstva. Ne znam koliko bi još mogli izdržati. Ponekad se pitam da li je pristojno biti toliko sretan?



Cookies!

150 g šećera
150 g smeđeg šećera
170 g putra
1 jaje
žličica ekstrakta vanilije
300 g brašna
žličica praška za pecivo
malo soli
dodaci po želji :)


Zagrijte pećnicu na 190. U velikoj zdjeli dobro izmiješajte šećer, puter, vaniliju i jaje. Umiješajte brašno, prašak za pecivo i sol (smjesa treba biti dosta kruta). I na kraju umiješajte što god ste naumili.
Stavite na nenamašćeni, hladni pleh. Pecite 8 do 10 minuta, a možda i manje. Moraju vam se činiti još premekani kad ih vadite, jer se pri sušenju izvan pećnice još stisnu. Pustite ih da se malo ohlade da ih možete lakše skinuti s pleha.

18 comments:

  1. A ja pucam po šavovima i od sreće i od nežnosti:) Kez mi je od uva do uva!
    Vidim da smo isto doživeli ovaj naš divni vikend:) Drago mi je zbog toga, jako!
    Ne znam da li sam ti rekla, al ja kukis baš jako volim. Omiljena poslastica:)

    ReplyDelete
  2. Ih,....bash vam zavidim...Ja sam ovdje totalno izolovana....Niko mene da posjeti!
    (osjecajte se pozvani, ukoliko vam padne na pamet da pocnete skupljati novac za put)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ja uvijek upozoravam da se nas ne poziva dva puta :)

      Delete
  3. Ah, divan vikend zaista. Nemaš pojma koliko mi je drago što sam bila deo njega. Što reče Nevena i dalje mi osmeh ne silazi sa lica kad pomislim na subotu. Jedva čekam da ponovimo. Sledeći put je u okviru šetnje po Beogradu neizostavan sladoled :)
    A kukisi su divni. I to moji omiljeni sa čokoladom. Jao, šta mi radite od rane zore.

    @Jaco, dođi ti kod nas :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Jasno mi je da moramo na sladoled, već mi se i sad spomene tu i tamo od strane - znaš već koga - kao da sam ja kriva što nismo sve stigli...:)

      Delete
  4. Lepi su keksi ali na drženju sa toliko pozitivnih i veselih ljudi je najlepše!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Da, u takvim situacijama cak i hrana pada u drugi plan :)

      Delete
  5. Ej, na sledećem viđanju obavezna kukizzz degustacija :)

    ReplyDelete
  6. jooooj kakav vikend :))) Divni ste tako topli, bliski i ješni ;)

    ReplyDelete
  7. Divna prica, topla. Keksici su divni, uvijek prolaze :)

    ReplyDelete
  8. Diivno. Nema niceg lepseg od takvih ispunjenih druzenja. Sledeci put kad dolazite, imate jos jednog domacina koji vas barem u setnju gradom zeli provesti :)

    ReplyDelete