Pages

Thursday, December 12, 2013

Sous chef.




Srijeda je prošla dobro, sladoled je bio fan-ta-sti-čan. A onda je došao četvrtak. Navukla sam svoju pregaču i stvorila se u kuhinji kad mi je bilo rečeno da se stvorim. Vani je padala kiša i mirisalo je na zimu. Supruga sam ostavila u toplom sa gripom. Sanjala sam film - svira lagana muzika, ja pečem torte, tartufi svuda oko nas, svi smo nasmijani, sretni, pljesak na kraju.


A život nije film, to smo davno naučili. Ili barem, nije baš takva slatkasta romantična komedija kakvu ja zamišljam. Dočekalo me je 15 kila tikvica, narezati na julliene. Pa 4 kile parmezana naribati na najsitnije rupice.


A onda i tartufi... Kila bijelih čuda - Magnum pico - koje sam četkicom trebala očistiti. Jel vi mene zezate? Ja sam kreativna duša, pa ja radim torte... Lagano, lagano... Držiš bogatstvo u ruci. Ne smiješ ih močiti, ne smiješ ovo, ne smiješ ono... Leđa mi otpadaju. Noge više ne osjećam. Rado bi se malo sjela al u kuhinji nema stolice. I glad me muči zadnjih nekoliko sati ali ne smijem reći. Nema muzike. Nitko ne pjeva, čak nitko niti ne priča. San koji sam sanjala eventualno se dešava nekom drugom. Ja sam samo Pepeljuga bez hepienda, zmazane pregače i bolnih leđa. Dođem doma i srušim se u krevet pokraj gripoznog muža. Divan smo par.


Sutra sve ispočetka. Lakše to podnosim jer više nisam u oblacima. Znam što me čeka, ne nadam se nikakvom glamuru. Svi su malo opušteniji, prva dva dana su dobro prošla, uhodali smo se, znamo proceduru. Sasso nas okuplja oko stola i pokazuje kako ćemo raditi raviole, pa ricotta njoke pa torteline.


Svi zajedno radimo, satima i satima. Otvaramo vino, sretni smo, vidimo neke rezultate. Ja radim torte, sedam njih da budem preciznija...Oh da, ovo već počinje imati smisla. Navečer kradom promatram goste - sretni su, piju, jedu i smiju se.


Nazdravljaju chefu! Život je opet dobar. Zahvalna sam na prilici koja mi je pružena, na svemu što sam naučila od Chefa Sassa i Darka. Na svakom pogledu ispod obrve koji sam podijelila sa Majom, Radovanu koji se u pravo vrijeme znao pojaviti sa čašom stručno odabranog vina. RougeMarinu koji mi dalje ostaje jedna od dražih destinacija u Zagrebu. Dobro su govorili naši stari - uvijek nakon kiše svane sunce...

Tiramisu

500 g Mascarpone sira
125 ml vrhnja za šlag
4 jaja, odvojiti žumanjke od bjelanjaka
185 ml espresso kave, hladne
115 g šećera
85 ml konjaka
24 piškota
naribana čokolada



Tući 4 žumanjka dok ne posvijetle pa lagano dodavati šećer, a na kraju i mascarpone sir.
U drugoj posudi istući bjelanjke u snijeg, a u trećoj pak - vrhnje za šlag.
Lagano dodati snijeg bjelanjaka u sir, a poslije i šlag. Konjak dodati u hladnu kavu. Jednu po jednu piškotu namakati u kavi pa slagati u posudu dovoljno veliku da ih stane 12. Nakon što ste stavili prvi sloj, staviti po njima prvi sloj sira. Na njega naribati čokoladu, pa ponoviti još jednom - red piškota, sira pa čokolade. Obavezno ostaviti barem 3-4 sata u frižideru da se dobro ohladi.

15 comments:

  1. Baš sam jučer čitala neki članak o radu u restoranima, o onoj romantičnoj i o onoj realnoj strani :D I vidim da je istina: red, rad, umor, glad :D Al ti čestitam na suradnji, moram priznati da bih i ja voljela nešto tako isprobati, unatoč radu, pristala bih odmah samo da vidim kako je :)

    Tiramisu jako,jako volim. I nemam što dodati na recept, baš je onakav kakav treba biti :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. To iskustvo bi poželjela svakome...Nadam se da će se i tebi to ostvariti ;)

      Delete
  2. Tartufi, tiramisu!...Nista nije tesko za takve zalogaje!

    ReplyDelete
  3. U svakom slucaju, zvuci kao jedno lepo iskustvo. Nadam se da je to varijanta u kojoj ces ostati duze, ili joj se barem jos koji put vracati. Mislim na priliku da radis u restoranu, a ne na bola u ledjima i umor :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Stalno se ja motam po kuhinjama restorana...bilo ko domaćin ili kao gost :)

      Delete
  4. Joj Ana koliko bih volela da sam mogla da dodjem da te podrzim! OVOLIKOOOOO!!!
    Bravo do neba i nazad! Nadam se da je ovo bilo jedno od iskustava koja su ti otvorila nova vrata u glavi. Sad znas da mozes i to! Biti profi kuvar! Al ja nisam ni sumnjala, zaista <3

    Ovo mi je jedan od tvojih (vasih) najlepsih postova!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Bit će još prilika...tko zna šta nam život nosi? Možda nas opet spoji u nekoj kuhinji na moru...;)

      Delete
  5. eh, znam ja sta su bolovi u ledjima i nogama, sjeo bi, a ona ironija je da nemas gdje! ali prvi dan je najgori, drugi je vec sve nizbrdo =))) samo hrabro i sa sunchanim mislima napred =)))

    ReplyDelete
    Replies
    1. Znam ja da ti znaš i da bježiš od toga ko vrag od tamjana...možda bi i ja da imam tvoje iskustvo :)

      Delete
  6. Divno iskustvo. Tiramisu mi je jedna od drazih poslastica, ali ga nikada nisam sama pravila. Mozda probam sad po ovom receptu :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Jako je jednostavan i brz za napraviti, a jako, jako fin :)

      Delete
  7. Iako ti nisi uživala u svakom trenutku po dolasku u restoran, ja sam uživala u svakoj riječi u ovom postu. Odlično si nam prenjela cijeli doživljaj i jako mi je drago da na kraju vidim osmijeh i sunce !! I čestitke na svemu što si napravila , od tikvica i parmezana do sladoleda, 7 torti !! ,..... i hvala na odličnom receptu za tiramisu !

    ReplyDelete
    Replies
    1. Zapravo sam uživala u svakom trenutku, jer sam baš u svakom i nešto naučila. Da je bilo teško - je, al nitko mi nije niti obećao da će mi samo med i mlijeko teči u životu :)

      Delete
  8. Vidio sam ovdje prije nekoliko tjedana komentar o dr. Agbazari i odlučio sam ga kontaktirati prema uputama, zahvaljujući ovom čovjeku što mi je donio željenu radost. Slijedila sam upute koje je dao kako bih vratila svog ljubavnika koji je ostavio mene i djecu već 3 godine, ali hvala dr. Agbazari jer su mi se vratili zauvijek i sretni smo zajedno. Molimo kontaktirajte ga za pomoć ako imate problema u vezi putem e-pošte na: ( agbazara@gmail.com ). I svjedočite sami.

    ReplyDelete