Jogurtača je super fini, lagani, ljetni kolač kojeg svatko napravi ko od šale. Za početak, sve se mjeri čašicom jogurta. Ali ovladati tim kolačem, izmoliti ga da priča priču, prikaže čitavu sliku ne može svatko.
Naša slika je terasa u Eufrazijevoj, hladni muškat iz obližnje najdraže vinoteke i Grandmaster of Yogurtacha- Sekica. Još se nije desilo da smo pojeli ručak, a da ona nije rekla "deca nije to sve" i veselo otrčala u kuhinju po još toplu jogurtaču sa velikim komadima bresaka. "Ma Seka, pa nisi valjda?" Taj mali igrokaz odigramo svako ljeto, daje dodatnu draž.
Čak i to što ona odsprinta u kuhinju, balansirajući hrpu posuđa, dok još valjda nismo ni prožvakali zadnji zalogaj ručka postalo je tradicijom. Drugačije jednostavno ne ide. Čak i uz pohane cvijetove tikvica, jogurtača uvijek najdulje ostaje u sjećanju. To je, kako kažu Francuzi, to.
JOGURTAČA
2 jaja
1 čvrsti jogurt
1 čaša (od jogurta) šećera
1 vanilin šećer
1/2 čaše (od jogurta) ulja
2 čaše (od jogurta) brašna
1 prašak za pecivo
1-1,5 kg bresaka
Izmiksajte jaja i šećer i vanilin šećer. Dodajte ulje i, na kraju, lagano umiješajte brašno. Kad je smjesa glatka, dodajte jogurt, izlijte u pleh i ubacite breskve. Veličine po želji.
Sekica veli da se peče dok ne dobije boju. Kao na slikama. Ne zna na kolko.
Ja bi rekla da je to recimo na 170 stupnjeva oko pola sata. I dobro mi je ispala. Ali ipak nije pričala priču :)
I ja kažem "živjela jogurtača".
ReplyDeleteJedini odrasli muški član mog kućanstva naprosto obožava ovaj kolač (i to sa višnjama, pa gore još trpa nutelu!)
Dobro da postoje jednostavniji recepti i za nas koji nismo maheri u slasticama!
Moja jogurtača definitivno ne "priča priču", niti ne izgleda ovako dobro, ali trud je taj koji se cijeni, zar ne?
Neke kombinacije ne kužim...zašto nutela uz već slatki kolač sa višnjama? Zašto, pobogu, pofezne sa pekmezom? Ili pašteta sa majonezom?
Deletezato što pašteta s majonezom meni priča priču, ne ko jogurtača (legla bi sad jedna samo tako, ali sekica je još u poreču), ali priča definitivno...
Delete...jogurtača je kolač koji je uvijek radila moja baka...hm...točnije tatina teta, ali ja sam ju zvala baka... ona je bila fina gospoja, koja zapravo nije pekla kolače , osim ovoga ( i riže na mmlijeku) jer joj je bil najlakši i bez prevelike muke...svaki put kad bi došla njoj bilo je tog kolača onako prekrivenog plastičnom folijom, na tanjuru u frižideru... samo ona nije stavljala voće nego obavezno orahe...;))
ReplyDelete...hm..ja jako jako volim paštetu i gore majonezu...hahahah :) :)
...lijep pozdrav ostavljam... ;))
Hvala za ovaj post i recept.vjerujem da vam takav kolač pričao priču jer možda je sekica stavila svoju ljubav u njega a to se baš i ne može kupiti kao ostali sastojci, pa je naravno jedinstven za vas.
ReplyDeleterecept i naziv me podsjetio na sličan koji smo i mi(Zagreb, Prigorje, Zgorje) zvali "jogurtača" , samo je umjesto brašna bilo kukuruzno brašno mislim čak kukuruzni griz, koji sam ja sada stavila, i izostavila sam jaja, jer ih ne jedem, a dodala jabuke jer nemam sad bresaka (u novembru u Švedskoj), i dodala sam korice od limuna (ekološke)i malo suhih grožđica. Videću kako će ispasti..ali osnovni recept mi je pomogao da se prisjetim toga što je moja mama radila a i ja prije 30 godina u Zagrebu. Čini se da je to poznat narodni kolač ili jelo poznato s malim varijacijama širom naše bivše zajedničke zemlje.U Beogradu sam isto prije 30 godina jela tako dobro jelo, a zvali su ga "projara"(proja=kukuruzno brašno). Moglo je biti i od je isto od kukuruznog griza ali sa puno svježeg, ocijeđenog sira (u komadićima si ga mogao vidjeti, s puno vrhnja ..sjećam se da se masno samo cijedilo.. i to je bilo slano jelo..jako dobro.
Drago mi je da sam vas sjetila na mladost i neka prošla vremena. Ništa ne evocira memorije kao miris hrane. Sigurna sam da je i ova kombinacija bez jaja odlična.
Deletedobar je, radimo svaki tjedan u nedelju...
ReplyDelete