Nešto bolje ljeto.

Nakon čemernog početka tjedna bura se konačno smilovala, rastjerala oblake, naklonila se i dostojanstveno povukla. I ostavila nam, kao nagradu za upornost, predivnoću.

E, a da nam ne bi bilo kao na Golom otoku, odlučili smo iskoristiti vrijeme polako se ubijajući hedonizmom. To znači samo dvije stvari: iće i piće. And lots of it kako kažu Francuzi.

Lijepo vrijeme nije bio jedini poriv neuravnoteženom uživanju. Morali smo se malo baciti u fensijanu glede godišnjice najsretnijeg dana u mom životu, a samo se mogu skromno nadati da je i njoj ostao u dobrom sjećanju. Kako bih izbjegao kliše zaboravljanja godišnjice braka, mudro sam si narihtao mobitel da me podsjeti. I to, zlu ne trebalo, tri dana prije. Rezultat moje mudrosti je predvidljiv, ali ljubav i tolerancija moje supruge je nemjerljiva i problema nije bilo (i dalje čvrsto vjerujem u to).

I kumovi dolaze obilježiti. Razloga za gozbu uvijek ima, a pogotovo tu subotu. Pa krenimo. Mozzarellica fina s tri vrste čilija i maslinovim. Lagani početak...

Klasik- hoba na salatu.

Malo ribica sa strane, čisto za grickati...

Inćuni u pećnici, ružmarin, maslinovo i češnjak. Možda bolje i od kikirikija.

No, uozbiljimo se. Pređimo na glavno jelo. Break out the peka.

Krumpira, krumpira i krumpira. Mrkve, tikvica, luka, paradajza, whateva.

Zavitlat pod peku i sumanuto buljiti u žar i vatru dok vam se i samo lice ne užari.

Metafizičkim i alkemijskim vještinama kumova dogodi se čudnovata stvar:

ispod peke se pojave i teleća rebarca! Onda nam treba i salatica uz takav fini komad mesa.

Povežimo sve to i dobijemo gozbu primjerenu monumentalnom događaju.

Živili!

Konačan rezultat:

Nismo zaboravili desert, ali smo ipak morali prespavati prije hvatanja u koštac s njime. Lagani cheese cake s voćem iz kumovog vrta. Mmmm...