Pages

Sunday, August 19, 2012

Slatki poraz.

Vodim tihi rat s jednom prodavačicom. Vjerojatno nikad neću saznati u čemu je problem, no njen pogled kada me ugleda na vratima njene pekarnice govori više od (vrlo nepristojnih) riječi. Sa svima je prilično ljubazna ili se barem trudi biti, no sa mnom skida tu svoju masku kurtoazije. Jednom sam čak čula kako me drugoj mušteriji olajava.


Nije me štedila... I onda ja odlučim uzvratiti udarac. Neću više kupovati kod tebe ni slance, ni ona predivna okrugla koktel peciva, ni najfiniji kuruzni kruh, jednostavno se više neću pojavljivati, pa ćeš ti skužiti da je mušterija uvijek u pravu. I ne dolazim godinama... Ali svaki puta kada prođem pokraj pekarnice, srce mi se para što ne mogu ući, ali ne ulazim. Došla bi joj na vrata i pitala ju dal ona vidi šta mi radi? Koliko mi je teško prolaziti pokraj mirisa koji me mami jače nego ikad prije, zašto je zla i što sam joj, pobogu, ja napravila da me tako prezire?


No, ne ulazim. Dapače, odlučim si olakšati život i mjenjam rutu. Ne prolazim više pokraj nje. Selim se iz kvarta. Godinama ne mislim na nju i život mi postaje lakši. Nađem novu pekarnicu, drugu neljubaznu prodavačicu koja mi je draga jer vidim da je neljubazna prema svima, i kruh koji je dobar ali nije niti sluga onom kruhu. I onda, nakon tri godine, danas prolazim pokraj nje. Prvo me je zapuhnuo miris iz dimnjaka a onda oblio hladan znoj. Hoću, neću, što da radim? Uvjerim samu sebe da bi baka bila jako sretna da joj donesem svježa topla peciva, friška, tek iz peći. Napravit ću to zbog bake. Uđem i nadam se da će shvatiti svoju grešku i kako sam ju kažnjavala svo ovo vrijeme svojim nedolaženjem. Nadam se da će se nasmijati i reći, pa suseda kak vas dugo nije bilo... Ili barem ne prepoznati. I nasmijala se. Ali nasmijala se pobjednički. Sva se ozarila, čula sam ju kako govori u sebi "ipak si popustila mala, znala sam da ćeš kad tad doći". E pa nosi se, ti osuđivačka, nepravedna prodavačice!

 

Guilty pleasures

koktel peciva
pileća prsa à la parisienne 
zelena salata
paradajz
grana padano
špek
dijon
vrhnje


Umak napraviti od žlice dijona i vrhnja po ukusu (s obzirom da je dijon dosta jak). Natrgati salatu, paradajz na ploške.
Špek narezati na male, tanke komade i prepeći na suhoj, vrućoj tavi dok ne postane hrskav. Piletinu na pariški (u jaja i brašno) narezati na manje komade.
Umakom namazati donji dio peciva i slagati ostale sastojke. Namazati i poklopac. Stisnuti, zagristi i mmmkati.

4 comments:

  1. Jooj, tako i ja imam jednu u lokalnom konzumu. Dakle, za svaku vrecicu posebno ja moram molit. Da dodjem s dvoja puna kolica, ta ne bi trepnula, već bi čekala da ja uljudno zamolim vrecicE, a dobijem samo jednu. Onda ja opet uljudno zamolim jos koju vrecicu, i opet, pogadjate, dobijem jednu. I tako traje ta igra dok ne izmolim zasebno svaku. Znam da nije s drugima takva. Uzasno od mene, al kad je Todorić prije koji mjesec ukinuo vrecice, gotovo sam osjetila slatko zadovoljstvo!

    ReplyDelete
  2. "bute probali slatke delicije s vašim koktel pecivom"
    i to joj kažeš, a prije staviš malo mišomora tranu, i onda ju ubiješ.
    ne ipak ne, ta to nije kršćanski...
    čisto joj daj koktel pecivo i obznani joj LJiT

    ReplyDelete
  3. ...hahhahaha...a jesam se nasmijala...ja nemam takvu podavačicu... u mom kvartu ima jedna divna pekarnica i još divnija prodavačica (hvala Bogu...) ... :) :) :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Baš si sretnica...život stvarno piše romane, ja sam sad opet natjerana vračati se ovoj u čijem kvartu više i ne živim jer jedina nudi ta peciva koja mi trebaju;)

      Delete