Najgore ljeto

Godišnji! On bi najrađe ostao doma, najviše voli Zagreb ljeti kad je prazan i možeš se parkirati gdje god želiš, popiti cugu bez naguravanja s hordama zla, čak ni kod veterinara nema gužve.

Ali ne. Unatoč groznoj prognozi (tzv. progrozi) natjerala sam ga da se spakiramo i krenemo put Velebita. Ukrcavanje, na njegovo zgražanje, traje kao lansiranje manjeg satelita.

Pas sretan spava na zadnjem sjedalu sa začinskim biljem dok mi on konačno pokušava objasniti da da, stvarno ga boli glava od mirisa bosiljka. No dobro, nije daleko i nakon par sati proklinjanja nekulturnih vozača stižemo. Stižemo taman na orkanske nalete bure i općenito uvjete neprijateljski nastrojene prema životu ljudi.

Ako ste se ikada zatekli na ili podno Velebita za vrijeme bure, znate o čemu pričam.

Prva dva dana jedva da smo provirili iz kuće, a evo sad treći dan čelično siv. Struja je sporadična, kao i napadi medvjeda po obližnjim selima.

Na sreću, nas strašni lovački pas nikakvim zvjerima ne da blizu. Jedna košuta sada nesumnjivo tumara Velebitom, uplašeno pričajući drugim životinjama o bijelom monstrumu ogromnih očnjaka i laveža koji ledi krv, evo tu dole malo niže.

Zadobili smo respekt životinjskog kraljevstva, čak je i bura stala, ali nam se jednostavno nije dalo do dalekog dućana po uzbudljivije namirnice. Stoga, jednostavni krumpirići.
Nije loše.

Krumpir omotati pancetom, posoliti i u pećnicu na 200 stupnjeva između 40 i 50 minuta, ovisno o veličini krumpira. Naravno, začiniti čime god, mi smo stavili samo ružmarin.
Umak voljno.