Pages

Monday, July 2, 2012

Sladoled od mente i čokolade

Sladoledi mi stvarno nisu jako napeti, rijetko kad me zaintrigira. Zapravo, da budem skromna, tek su mi naši domaći sladoledi, koje sami mućkamo i nakuhavamo postali dragi. No, mojoj dragoj frendici, a i dragom suprugu, ja sam čudo. Vragu bi prodali dušu za jedan dobar liz. Ona inzistira na čokoladi, a on je čovjek od vanilije (pojest će litru i jednog i drugog, da se razumijemo).




U vrijeme kad smo bile, hm, nešto mlađe i umišljale si da žarimo i palimo po našem najsunčanijem otoku, vjerujem da je ona tjednima preživljavala na maču od čokolade. O hrani govorim, ne?
Cijeli bi se dan strpljivo roštiljala na plus 40 znajući da nakon toga slijedi toliko željeni sladoled. Onda bi došla do škrinje i počela razgledavati, prekopavati, sve kao razmišljati kojeg bi si mogla danas piknuti, da bi na kraju to, naravno, bio čokoladni mačo. Onda bi mene nagovorila da i ja uzmem isti. Dok bi ga ja pažljivo otvarala, njenog više nije bilo. Slijedećih bi deset minuta očima proždirala moj sladoled na štapiću i molila mene da joj dam još malo, a ja bi, dobrodušna kakva jesam, na kraju i popustila. Tu strast je prenijela i na svoju kćer za koju vjerujem da je rekla sladoled prije nego što je rekla mama. Mislim da je sladoled postao najefektivnija mrkva na štapu za malog vraga :) Ovo je recept od našeg super frenda Davida Lebowitza. Samo malo smo ga morali poboljšati, valjda je David bio nekoncentriran.

Sastojci

250 ml punomasnog mlijeka
150 g   šećera
500 ml vrhnja (mi stavljamo pola vrhnja za šlag i pola za kuhanje)
malo soli
80 g lišća od mente
5  velikih žumanjaka
140 g čokolade za kuhanje

 

Priprema

U maloj posudi zagrijati mlijeko, šećer, 250 ml vrhnja, sol i lišće mente. Kada je toplo i počne se pariti (ali nikako i kipiti), maknuti s vatre, pokriti i pustiti sat vremena da stoji da menta pusti.
Nakon sat vremena, izvaditi lišće i ižmikati ga u to isto mlijeko, pa ga ponovo staviti na vatru da se grije. Dodati i preostalo vrhnje.



U drugoj zdjelici pjenjačom miješati žumanjke, dodati im malo tople mješavine mlijeka i vrhnja i dalje miješajući i na kraju sve prebaciti u mlijeko. E, sad opreza nikada dosta. Do sad je mlijeko-vrhnje trebalo biti toplo, nikako kipuće jer ne želimo da nam jaja koaguliraju. Konstantno miješajte, ne odvajajte se od rajngle. Da je sve prošlo ok znat ćete kad vidite da je smjesa fina kremasta, bez grudica i da se prima za špatulu ili pjenjaču ili kuhaču kojom ste miješali.
Kad se budući sladoled ohladi, na sobnoj temperaturi, stavite ga u frižider, najbolje preko noći. Nakon toga ga radite u aparatu po uputama.
Čokolada se topi na banja mariji, i dodaje se u zaleđenu posudu u kojoj ćete držati sladoled. Malo sladoleda, pa prošarajte čokoladom kapajući je s kuhače. I pazite da vam ne padne, kao nama, previše odjednom jer onda imate grude tvrde čokolade kojom trgate zube i narušavate uživanciju.



Primjetite da u uvodu nisam napisala da je lako za napraviti, oko sladoleda se čovjek iskilavi, ali da vrijedi - vrijedi.

5 comments:

  1. ...da, to su bili dani..tada nam ovih 40ak stupnjeva nije predstavljalo ništa, a i činjenica da smo si lovu ostavljali samo za cugu i hranili se jednim sladoledom ili slancem (to je bio češći izbor autorice i mene kao jednog dijela trojca)na dan, mora se cijeniti. iskreno, nisam nikad mislio da ćemo za cca __ak godina te doživljaje ponovno proživljavati na ovaj način, ali i sam pogled na ovaj sladoled (iako i ja dijelim mišljenje s autoricom, odnosno nisam neki ljubitelj konfekcijskih slatkača) pomaže u ovom paklu...naime, sam sladoled mi još nije ponuđen ;)

    ReplyDelete
  2. Vrijedilo je čekati...

    A ovo za sladoled - ne vjerujem. Problem je u tome što sladoled kao desert dolazi zadnji, a do onda kud koji mili moji...

    ReplyDelete
  3. Kao preostali dio trojca moram se i ja malo osvrnuti na prehranjivanje sa sladoledima tih davnih ludih dana na hvaru. Prebrojavala se svaka kuna pa je macho od čokolade ćesto bio jedini večernji obrok. (Iz današnje perspektive mi je to teško i zamisliti, ali sa dvadeset godina je SVE bilo izvedivo!)
    Vrhunac večeri(odnosno jutra) znao je biti topli burek u pekari ili pecivo sa njutelom. To su bili dani za sjećanje...
    A sto se tiče sladoleda od čokolade od naše blogerice pouzdano tvrdim da BOLJI NE POSTOJI!!!

    ReplyDelete
  4. Break it up emos, zauzimate prostor ozbiljnim, nepoznatim čitateljima. Pa nije ovo vaša prčvarnica da mi tu cmizdrite za fakat davno prošlim vremenima. Ja se čak pomalo i pitam da li su to samo mitovi.
    I druga stvar, sladoled ja radim al to niko da bi spomenuo.
    Sramota.

    ReplyDelete
  5. ja sam ozbiljan poznati čitatelj i obožavam anin sladoled od čokolade!!!!!

    ReplyDelete