Zbog bundeve.

Dugo mi se nije pisalo za blog. U početku sam znala sjesti i gledati u prazan ekran, a onda sam se prestala truditi pa više nisam niti palila kompjuter. Gotovo sam uspjela zaboraviti da je ikada postojao. No, ipak...

Doručak za Mezze

Doručak je najvažniji obrok dana? Ne znam, ne želim diskriminirati među obrocima, svi su mi dragi. I doručak, i užina, i marenda, i gablec; ručak, večera, objed i onaj mali griz između obroka- sve ih volim. I drugi doručak, kako kažu Hobiti.

Ali ima nešto posebno u doručku, slažem se. Možda zato što je prvi obrok dana (tehnički drugi, nakon pred-doručka, ali svejedno). Sviđa mi se i to što je ujutro, a ja sam jutarnja osoba. I na početku je dana, dakle unos goleme količine kalorija je opravdan jer ćemo sve to, naravno, potrošiti kroz ostale sate. Za doručak mi nikad nije problem pojesti 4 jaja, burek i kolač jer treba energije za cijeli dan, zar ne?

Tijekom godina uspio sam i svoju najdražu stanodavku/sekretaricu/gospodaricu preobratiti na jutarnju osobu! Bio je to dug i mukotrpan proces. Krv, znoj i suze; kako je rekao izvjesni g. Churchill. Ali na kraju, pobjeda je tu- najčešće doručkujemo zajedno, pa čak i preko tjedna. Ali ovdje nije riječ o tim brzinskim doručcima prije posla. Ne govorim o zobenim pahuljicama pojedenim za 3 minute (jedna od žrtava koju sam morao podnijeti zbog zajedničkog doručkovanja). Ne, ovdje mislim na predivno, sunčano subotnje jutro, bez obaveza na vidiku (jer smo jako kratkovidni)... Američke palačinke, svježi burek iz ranojutarnje šetnje s Lou, miris još toplog banana breada koji se, kao, treba ostaviti malo da se ohladi prije konzumiranja. Mo'š mislit'...

I tu se javljaju problemi. Ja za doručak nikada prije nisam pomislio pojesti nešto slatko. Pršut, sir, kruh i putar. I jaja. Jaja- božanska hrana koju bi jeo na sve načine i u bilo koje doba dana. Na oko, omlet, kajgana... No, s druge strane fronte dolaze nove ideje- već spomenuti banana bread, pa razni keksići i kolačići, gallette, pekmezi, džemovi...

Borba na ovom planu traje i dalje, a tko pobjeđuje pogledajmo u izboru "naših" najdražih recepata za doručak:

 

 

Fini keksići:

• 155 g brašna
• 5 g praška za pecivo
• pola žličice soli
• 180 g zobenih pahuljica
• 170 g putra, na sobnoj temperaturi
• 180 g smeđeg šećera
• 2 velika jaja
• 1 žličica ekstrakta od vanilije
• 200 g sušenih marelica, nasjeckanih na manje komadiće
• 170 g čokolade za kuhanje

 

U zdjeli pomiješajte brašno, prašak za pecivo, sol i zobene pahuljice.
Dobro u mikseru povežite putar i smeđi šećer, i doajte istučena jaja i vaniliju. Pomiješajte zajedno sa suhim sastojcima i umiješajte marelice i komadiće čokolade (ili štogod vam drugo padne na pamet). Ohladite tijesto barem pola sata, a može i preko noći (može se i smrznuti tijesto). Zagrijte pećnicu na 190 i na pleh s papirom za pečenje stavljajte po žličicu tijesta. Pecite dvanaestak minuta dok ne dobiju željenu boju i ohladite ih prije posluživanja (ako je ikako moguće).

Toskanska torta od jabuka

2 cijela jaja i jedan žumanjak
150 g šećera
120 g brašna
125 ml maslinovog ulja (možete pomješati pola suncokretovog pola maslinovog)
2 žličice praška za pecivo
1 žlica ekstrakta od vanilije
korica jedne naranče
3 jabuke, naribane

Pećnicu zagrijati na 175 C. Dobro izmiksati jaja i šećer, dok ne posvijetle i smjesa ne postane gusta. Dodati sve ostale sastojke. Namastiti i pobrašniti kalup za tortu i peći 50-ak minuta.
Nakon eksperimentiranja kužimo da se količina šećera može smanjiti (čak i do 100 g, po ukusu), i da  se stvarno isplati kupiti fini smeđi šećer, radi veliku razliku.

Banana-fana-fo-fana bread

200 g šećera
115 g putra
2 jaja
3 jako zrele banane
170 g brašna (ja pomiješam oštro i glatko)
1/2 žličice soli
1 žličica praška za pecivo
1 žličica ekstrakta vanilije

Miksati šećer i puter, dodati nagnječene banane, razmućena jaja i vaniliju. U drugoj posudi pomiješati sol, brašno i prašak. Dodati suhe sastojke u banane, pazeći da ne miješate previše. U kalup i pećnicu na 175 stupnjeva- 55 minuta.
I u ovom receptu stavljamo sve manje šećera, i pečemo sve kraće... A u smjesu dodajemo sve više- komadiće čokolade, brusnice, orahe, sušene marelice...

Chocolate loaf cake by Nigella

220 g putra sobne temperature
210 g smeđeg šećera
2 velika jaja
1 žličica extrakta vanilije
170 g tamne čokolade
170 g brašna
1 žličica praška za pecivo
malo soli
120 ml svježe kave
120 svježeg soka od naranče
korica naranče

Zagrijte pećnicu na 190 stupnjeva i obložite kalup za kruh sa papirom za pečenje. Rastopite čokoladu i ostavite sa strane da se malo ohladi. U maloj zdjeli pomiješajte brašno i prašak za pecivo. Mikserom dobro povežite putar i šećer, dodajte sol pa opet pomiješajte. Dodajte jaja i vaniliju i dobro ih istucite pa na kraju umješajte i čokoladu. 
Naizmjence dodavati brašno i kavu, žlicu po žlicu, na kraju i sok i koricu naranče,  dok ne dobijete glatku i dosta tekuću smjesu. Ulite u pripremljeni kalup i pecite 25 minuta pa smanjite na 160 i pecite još 15 minuta. Kolač se može peći i u manjim kalupima, naravno, nešto kraće. Jede se danima, a najbolji je malo podgrijan.

Bubamare

2 jaja
2 male šalice za kavu ulja
4 male šalice za kavu toplog mlijeka
35-38 žlica brašna
1 i pol vrećica suhog kvasca
2 žlice šećera
2-3 žlice kakaa 700 g šećera
1 l vode

 
Pjenasto miksati jaja sa šećerom pa postepeno dodavati ulje i mlijeko, zatim kvasac pa žlicu po žlicu brašna. Tijesto dobro izraditi pa ga podijeliti na dva jednaka dijela. Podlogu posuti kakaom, da se tijesto ne lijepi i na tome premjesiti jedan dio tijesta, postepeno posipajući kakaom, dok tijesto ne dobije ujednačenu smeđu boju. Ostaviti malo da odstoji, a onda raditi kuglice i od bijelog i od tamnog dijela. Kuglice izvaljati u štapiće, pa ih uvijati naizmjenično. Na kraju smotati u krug. Kalup u koji ćete stavljati bubamare mora biti dublji zbog sirupa kojim ćete ih zaliti.  Peći oko pola sata na 180 stupnjeva. Za sirup samo prokuhati vodu i šećer i još vruće bubamare zaliti. Ostaviti da se natope, a nakon nekog vremena i okrenuti da bi i sa druge strane mogle upiti sirup.

Sreća, treći dio.

Sretnem ga neki dan u gradu. Bilo je pet sati. Vani je već bio mrak jer ovih dana noć neviđeno rano pada. Mahao mi je i smijao se od uha do uha. Uhvati me pod ruku, išli smo u istom smjeru. Tek usput, pitam ga dal' je sretan, iako odgovor unaprijed znam.

Thelma & Lousie

Nalazimo se barem jednom mjesečno. Ponekad se vidimo i češće ali čuvamo taj jedan termin u mjesecu samo za nas dvije. U početku smo birale mjesto sastanka, a onda smo shvatile da više nemamo što birati. Nađemo se Kod Ane. Ona svaki puta prelazi pogledom meni, kao da ga prvi puta vidi, uzbuđena je, kao malo dijete u dućanu s igračkama. Na kraju uvijek naruči isto ili vrlo slično. Tako je bilo i te večeri. U jednom trenutku, odloži meni i preda mi kovertu. Ovo je za tvoj rođendan - kaže - malo sam uranila...

Keksi za Veronu

Učini mi se noćas da sam usnula neki grozan san. Probudi me, vani je još debeli mrak... Privijem se uz njega. Što je bilo - pita me. Mislim da je san bio tužan - kažem. Poljubi me u kosu i nastavi spavati.

Limuni koji mirišu na tortu.

Nije me bilo jako dugo. Nije me bilo jer je vrijeme bilo lijepo, jer je grijalo sunce ko što obično ljeti grije, jer smo se brčkali u moru i smijali. Trebala je pasti prva kiša, pa onda druga i treća da shvatim da je sada došla jesen i da mogu sjesti i napisati par redova.

Produženi vikend

Prvi produženi vikend, datumi se poklapaju, idemo na more. Auto puca po šavovima, u njemu nema čega nema. On šizi, stalno ponavlja kako mrzi ovako putovati. Ne znam kako se već nije naučio, ovako putujemo zadnjih 15 godina.

U potrazi za izgubljenim vremenom

Kao klinka sam obožavala nedjeljna jutra. Izvukla bi se iz kreveta i onako bosa i u piđami, otrčala u kuhinju jer sam znala da ću tamo naći mamu. Ona bi me posjela u moju malu stolicu i ja bi satima gledala kako kuha. Najsretnija bi bila kad se radilo tijesto za štrudl. Razvlačila ga je  preko stola, a ja sam trčala okolo i vikala ako bi ugledala da je negdje puklo. I čekala. Čekala da dobijem neiskorištene ostatke tijesta i započnem s vlastitom kreacijom. Navukla bi preveliku pregaču, zasukala rukave i krenula oponašati mamu, rastežući tijesto preko mog malog dječjeg stolića. Ono bi pucalo na sve strane, mene bi to neopisivo veselilo, pa smo se mama i ja smijale kao lude.

Otužni stan, cerek kontrolora i jedan rižoto.

Rekla je - "Ajmo ostaviti muževe i djecu doma i otići  same na put." Ja sam odobravajući kimnula glavom. Prošlo je nekoliko dana, nazvala me i pitala - "Što misliš o Amsterdamu?" Može, nisam nikad bila u Amsterdamu. Prešle smo na drugu temu. Još nekoliko dana kasnije, poslala mi je poruku. Karte su kupljene. I Nina je za.

Jednostavnost.

Što si želiš za rođendan - pitam ju? Ona razmišlja par skundi, pa kaže - znaš, voljela bi da mi napraviš jednu tortu. Nije mi bitno koju, samo da bude fina. Nosit ću ju na posao da počastim nove kolege. Ok, naravno, napravit ću joj tortu. Napravit ću joj dvije jer smo prijateljice od prvog razreda osnovne škole. Pa ona zaslužuje dvije. Jednu čokoladnu koja će biti još mlaka s puno šlaga i jagoda sa strane, za doma. A za posao ću joj napraviti najdivniju tortu od mrkve koju sam ikada jela.

Tako i bude - mrkvu napravim dan prije da odstoji preko noći, da bude sočna kao nijedna druga. Čokoladu pečem u zadnji tren, kupim veliki buket tulipana pa joj odnesemo sve zajedno doma.
Sljedeći dan me zove - svi su poludili za mrkvom! Moraš mi pod hitno dati recept. Pa eto, recept za Mašine prijatelje i sve druge. Uostalom, poznavajući je, ona sigurno sve ljude smatra svojim prijateljima.

Najbolja torta od mrkve

200 g smeđeg šećera
180 ml suncokretovog ulja ( može i kokosovog, još bolje )
60 g grčkog jogurta
3 velika jaja
2 žličice vanile
250 g brašna
1 žličica sode bikarbone
2 žličice cimeta
1/4 žličice muškatnog oraha
1/2 žličice soli
260 g fino naribane mrkve
80 - 100 g nasjeckanih oraha
po želji možete staviti i grožđice koje su vam odležale u rumu

 

Glazura od sira

220 g sira tipa philadelphia, abc ili slično
115 g putra (omekšalog na sobnoj temperaturi)
240 g štaub šećera (po meni je 180 g više nego dovoljno)
2 žlice vrhnja za šlag
2 žličiceekstrakta vanilije
malo soli

Upaliti pećnicu na 175 stupnjeva. Pripremiti kalup veličine 23 do 25 cm, namastiti ga i posuti brašnom. U mikser staviti šećer i ulje, polako dodavati jogurt. Dodati jaja, jedno po jedno, i vaniliju. Miksati par minuta, pa ostaviti sa strane.
U drugoj posudi pomješati brašno, sodu bikarbonu, cimet, muškatni oraščić i sol.
Lagano dodavati suhe sastojke u mokre, ne miksati. Na kraju dodati naribanu mrkvu i orahe.
Peći 30ak minuta, ovisno o pečnici. Kad je biskvit gotov, pustiti ga da se skroz ohladi.
Za to vrijeme napravite glazuru - istucite sir i putar na srednjoj brzini 2 do 3 minute. Dodavati štaub šećer, vrnje i ekstrakt vanilije pa miksati još nekoliko minuta dok se sve ne spoji i ne nestanu sve grudice. Na kraju dodati sol.
Glazuru premazati preko hladnog biskvita i ukrasiti orasima. Recept smo našli na Sally's Baking Addiction

Gozba.

Budim se rano, još je mrak... Odlazimo na zelenu tržnicu, u neki paralelni svemir gdje su svi sretni i nasmijani uprkos ledenom vjetru i činjenici da još nije pet sati. Ne znam jel zbog mirisa (a miriše nestvarno), ili zbog ljepote svog tog cvijeća, ili samo imaju najbolju kavu ikad. Sa svih strana čujem smijeh, dobacivanja između prodavača i škripu starih kotača na pokretnim policama cvijeća. A onda počinjem čuti i glasove samih biljaka, zovu me da odaberem baš njih. Najmilozvučniji su bili eukaliptus, bršljan, zumbuli i tulipani.

 

Kada ti život da limune...

Jel' znate one ljude koji su uvijek dobro raspoloženi? Uvijek nasmijani, veseli, spremni na zafrkanciju... E pa, ja nisam takva. Al' Ivana je. Ona je moja najstarija prijateljica. Najstarija jer ju nisam birala. Otkad znam za sebe - znam i za nju. Dobila sam ju gratis, bez imalo truda. Samo zato što su nam se roditelji družili, podrazumjevalo se da se družimo i mi. Ja sam bila zadužena za dramu, a ona za smijeh.

5 sati

Ljubav traje već godinu dana - kaže. Iz dana u dan sve je jača, pomalo je nejasno što je bilo prije nje. Što sam radio? Koga sam volio? Pio pivo svaku večer nakon posla i onda doteturao do stana, bacio se na kauč i zaspao. Dani su prolazili jedan za drugim bez nekog razloga, bez smisla.

Idemo?

Bio je drugi dan prvog razreda srednje škole. Nikoga nisam poznavala. Sjedila sam u prvoj klupi i odavala (kasnije će svi uvidjeti) potpuno krivi dojam male štreberice. Bio je uvodni sat glazbenog. Profesorica  - mlada, kovrčave kose, drhtavog glasa, s valjda još neosušenom tintom na diplomi Muzičke akademije. Pita tko od nas sutra ide na koncert Davida Bowiea? Dignem ruku brže nego ikada (i pomislim, opet krivo, kako je srednja škola super lagana i kako ću sve znati ako su ovakva pitanja) i pogledam oko sebe. Samo jednu ruku u zraku vidim osim svoje.

Tajna jesen.

Skoro svaki dan barem nekoliko minuta sjednem na jednu klupicu u parku. Uvijek istu. Pas, naravno, sjedne pokraj mene. I čudi se što pored nas neka dva budalaša ganjaju jedan štap. Već dvadeset minuta. Po mokrom i po blatnom, brr. Njoj to nikada nije palo na pamet. Ona je više filozofski tip.

Mezze.

Kako smo popularni, izašli smo i u popularnom gastro-magazinu Mezze. Članak prenosimo u cjelosti:

Bicikli ne jedu mahune.

Lou spava koliko god treba. Do 10 ujutro, do podne, vjerujem da bi mogla prespavati i cijeli dan. Ali ja volim rana jutra, volim se probuditi prije grada. Tako ju ponekad probudim kad se tek počne daniti pa šećemo u tišini po ulicama koje će uskoro postati prepune glasova.

Kad kažem...

Kad kažem more mislim na hladnu lubenicu i pljuckanje koštica. Mislim na bose noge i trčanje po suhoj travi. Kupanje u moru do plavih usnica i ponos nakon prvog skoka sa rive. Miris još toplog kruha ispod peke i sira škripavca.

Godot...

Čekala sam Dinastiju. Čitav dan i onaj prije. I onda kad bi konačno počela, tata bi rekao da moram na spavanje. Ja bi u nevjerici pogledala mamu, a ona bi samo slegnula ramenima.

Volim.

Ti, jel znaš da je Zagreb svaki puta sve ljepši kada dođem? Jel primjećuješ da je sve manje ofucanih fasada, da su ljudi nasmijaniji, a parkovi sve zeleniji?
Jel čuješ muziku sa svakog ugla? Ja ti moram reći da imam osjećaj da me boli kad odlazim...